Kultura

Cetinjski manastir-riznica svetinja kojoj fali Filermosa

Tri među najvećim hrišćanskim svetinjama putovale su zajedno čak pet vijekova, od Bliskog istoka, preko Malte, Rusije, Kopenhagena, Berlina, Beograda, do Crne Gore, gdje su prvi put razdvojene. Nastojanja Mitropolije crnogorsko-primorske, čije je sjedište u Cetinjskom manastiru, da se one ponovno spoje traju više od pola vijeka, piše Anadolija.

Dvije svetinje, desna ruka svetog Jovana Krstitelja i čestica Časnog krsta od 1978. godine nalaze se u kovčegu Svetog Petra Cetinjskog, koji je izložen u Cetinjskom manastiru, dok je ikona Filermosa izložena u Narodnom muzeju Crne Gore, smještenom svega nekoliko stotina metara od manastira.

Ekipa Anadolije dobila je posebno odobrenje da snimi sve tri hrišćanske svetinje.

“Ove dvije svetinje koje se nalaze u Cetinjskom manastiru zajedno su praktično putovale 500 godina. Gdje su se god selile, bile su uvijek zajedno. U drugoj polovini 20. vijeka one su, na našu žalost, razdvojene. Ovdje se nalazi desna ruka Svetog Jovana Krstitelja koja je krstila gospoda Isusa Hrista. Njeno putovanje od Antiohije do Cetinjskog manastira je vrlo interesantno. Pored nje nalazi se dio čestice Časnog krsta na kojemu je Isus Hristos razapet. One su smještene pored jednog od najvećih naših svetitelja, Svetog Petra Cetinjskog, koji je za života bio proglašen svecem, a po kojem se često i Cetinjski manastir naziva manastir Svetog Petra”, objašnjava Jovan Markuš, publicista i istoričar.

Doček u Moskvi

Naglašava kako su dvije svetinje smještene u zlatne kovčege koji su rad najboljih ruskih majstora, koji su ukrašeni raznim dragim kamenjem. Kovčege je naručila carska porodica Romanov.

“Sami njihovi oklopi, kivoti, imaju ogromnu vrijednost, pored vrijednosti koje znače uopšte za hrišćanski svijet ove dvije svetinje. Nažalost, mi nemamo, da budemo iskreni, u Crnoj Gori dovoljno razvijen osjećaj, ne za reklamu u smislu reklame, nego za prezentaciju nečega”, pojašnjava Markuš.

Ilustruje to primjerom da se tokom četrdesetodnevnog boravka u Rusiji 2006. godine više od dva miliona ljudi iz Rusije, Ukrajine i Bjelorusije poklonilo tim svetinjama. Među njima je bio i predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko. Koliki je spektakularan doček napravljen dolasku desne ruke Svetog Jovana Krstitelja u Moskvi 7. juna 2006. godine govori i podatak da ju je, uz tadašnjeg patrijarha Moskve i sve Rusije Alekseja II dočekalo više od 80 mitropolita, arhiepiskopa i episkopa.

Markuš u razgovoru za AA pojašnjava kako su sve tri svetinje jedno vrijeme bile u posjedu Malteških vitezova. Navodi da je, kada je Napoleon okupirao Maltu, pošto su Malteški vitezovi bili prognani, njih primio ruski car Pavle I Romanov, koji je bio i veliki majstor malteškog reda, kojem su oni u znak poštovanja poklonili te tri svetinje. Nakon Oktobarske revolucije, one su ilegalno iznesene iz Rusije. Majka ruskog cara, Marija Fjodorovna, je to ponijela u Kopenhagen. odakle je bila.

Poslije njene smrti, preko Berlina svetinje su došle do Beograda. Njih je donio ruski mitropolit Antonije Hrapovicki, koji je bio poglavar ruske zagranične crkve, u znak poštovanja što je poslije boljševičke revolucije 30.000 članova ruske intelektualne elite našlo spas u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. U znak poštovanja, predao ih je tadašnjem jugoslovenskom kralju Aleksandu Karađorđeviću.

Njegov sin Petar II Karađorđević ih je 1941. godine, napuštajući Beograd, prenio u manastir Ostrog, u Crnu Goru, gdje su ostali do kraja II svjetskog rata. Do njihovog razdvajanja dolazi u vrijeme bivše socijalističke Jugoslavije.

“Nažalost, tadašnja UDBA, koja je opljačkala manastir Ostrog, pored ove dvije svetinje uzela i treću – ikonu Filermosu. Ove svetinje su vraćene 1978. godine Cetinjskom manastiru, odnosno Mitropoliji crnogorsko – primorskoj, a izložene su u kivotu. Prije toga su bile u paraklisu za koji je Vlada Crne Gore bila dala sredstva da se uradi. Namijenjeno je bilo da se, kao što su uvijek bile kroz istoriju, ponovno spoje zajedno. Međutim, tadašnja vlast, odnosno Izvršno vijeće Crne Gore, koje je bilo nadležno, vratilo je samo ove dvije svetinje”, naglašava Markuš. 

Ističe da je ikona Filermosa, umjesto u Cetinjski manastir, smještena u muzej.

“To nije slika. Ima sasvim drugu vrijednost. Izložili su je u neki hodnik. Prostor gdje je ikona Filermosa je jedna kancelarija pored hodnika u bivšoj zgradi Vladinog doma. Njima to ništa ne znači. Ikonu Filermosu gledaju kao sliku”, navodi Markuš.

On je od 1988. do 1990. bio predsjednik Opštine Cetinje (gradonačelnik), a prije toga četiri godine predsjednik Izvršnog odbora (gradske vlade) Cetinja. Interesovalo nas je da li je, kao prvi čovjek Cetinja u to vrijeme, tražio od vlasti Crne Gore da se ikona Filermosa vrati Cetinjskom manastiru.

“Bio sam na čelu grada u vremenu kada još nijesu na svjetlo dana izneseni svi podaci. Kada sam saznao sve činjenice, kada je trebalo mi smo i protestovali. Ali, to je bio razgovor sa gluvim ljudima. Da sam u poziciji, da imam islamsku ili jevrejsku svetinju, ne bih je držao u hodniku, već bih je vratio u džamiju ili sinagogu gdje joj je mjesto. Govorimo o neodgovornom odnosu prema svetinjama i to će reći svaki malteški vitez”, navodi Markuš. 

Direktor Narodnog muzeja Crne Gore Pavle Pejović u razgovoru za Anadolu Agency izrazio je uvjerenje da će ikona Filermosa ostati kod njih.

Ikona u plavoj kapeli Narodnog muzeja

“Ovdje imamo plavu kapelu, tu je smještena ikona Filermosa koja se smatra da je jedna od najvećih hrišćanskih svetinja i najveća svetinja Malteškog reda. Sticaj istorijskih okolnosti je doveo ovdje. Ona je poslije Oktobarske revolucije stigla u Beograd i bila u dvoru Karađorđevića. Iz Beograda je 1941. godine donesena i bila sakrivena u manastiru Ostrog, gdje je pronađena, i poslije toga je čuvana u trezoru policije. Na kraju je donesena odluka da se izloži. Čestica Časnog krsta i ruka Jovana Krstitelja su u Cetinjskom manastiru, Filermosa je u Narodnom muzeju Crne Gore”, navodi Pejović.

Ističe da ona “nije vlasništvo ni muzeja ni države, već kulturnog svijeta”.

“Mi o njoj vodimo brigu na jedan dobar i profesionalan način. Ona je jednostavno kulturno dobro koje pripada čitavom svijetu. To što je kod nas je sticaj okolnosti. Mislim da će ostati kod nas. Mislim da postoje neke ideje da se izmjesti, da se za nju pravi poseban prostor, ali vidjećemo šta će biti sa tim. To iziskuje dosta troškova. Postoji ideja da se u cetinjskoj pećini adaptira jedan prostor u kojem bi bila smještena. Kako će to ići i šta će se dešavati u budućnosti, zbilja ne mogu to da predvidim”, navodi Pejović.

Ikonu Presvete Bogorodice Filermske naslikao je polovinom prvog vijeka sveti apostol i evanđelist Luka. Na njoj je lik Majke Božije, a navodi se da se ispod nalazi lik Isusa Hrista. Optočena je zlatom, a ukrašena dijamantima, rubinima i safirima čiji je centralni, u predjelu grudi, ukraden. Lik je okružen s osam šiljaka, simbola Malteškog reda.

Bogatstvo manastirske riznice

U okviru Cetinjskog manastira nalazi se jedna od najvrijednijih riznica, u čijoj zbirci se čuvaju neki od jedinstvenih primjeraka u Evropi.

Najvrijedniji dio riznice su primjerci rukopisa od 13. do 18. vijeka. Ono po čemu je Cetinjski manastir ušao u anale kulturne baštine, prvenstveno je pojava u XV vijeku prve ćirilićne južnoslovenske štamparije. Ona je u istoriji svjetske štamparije značajna i po tome što je to prva državna štamparija u Evropi. Riznica posjeduje četiri primjerka Oktoiha prvoglasnika iz štamparije Crnojevića. Sadrži i primjerak prve ćirilićne štampane knjige iz 1491. godine, krakovski Časoslov iz štamparije Švajpolta Fiola.

Među brojnim ikonama koje se nalaze u riznici Cetinjskog manastira, po svojoj umjetničkoj vrijednosti se ističu one iz ranog i poznog vremena italo-kritske škole, kao i ikona Bogorodice sa Hristom, poklon abisinskog (egipatskog) kralja kralju Nikoli, izrađena od ružinog drveta s intarzijama od slonove kosti u srebrenom okovu i natpisom na arapskom jeziku, rad ikonopisaca iz Sirije.

U riznici se nalazi i krst vladike Ruvima II Boljevića, rad majstora Đura Čajničanina iz 1634. godine, epitrahilj Svetog Save s kraja XII vijeka, mitra mitropolita Visariona Borilovića iz 1672. godine, te kruna svetog kralja Stefana Uroša III Dečanskog iz 1321. godine.

Veoma interesantno je i da se u zbirci tekstila nalazi plaštenica koju je ruska carica Ekatarina II, u znak iskrenog pokajanja, poslala sa drugim poklonima Svetom Petru Cetinjskom. Na tkanini, tamno crvenom plaštu, nalazi se u oleografiji prikazano Hristovo tijelo, veoma reljefno, sa vezenim djelovima odjeće i tkanine na kojoj leži, a oko cijele plaštenice ispisana je molitva.

Send this to a friend