Društvo

Abazović: Problem je kad se religija svede na puki vjerski nacionalizam

„Problem nije uticaj religije na politiku – istorijski imate jako puno pozitivnih primjera mislim da je problem u simbiozi organizovane politike i organizovane religije. U tom smislu se eventualno može govoriti o klerikalizaciji društva. Ono gdje ja vidim problem nije mjesto i uloga religije u javnom prostoru čak ni organizovane religije, naprotiv, mislim da joj i jeste mjesto u javnosti problem je onda kada sama činjenica da se radi o religiji ima privilegirani položaj nad drugim akterima samo zbog religijskog prefiksa“, rekao je on.

Prema njegovim riječima sve dok apelima na savjest pojedinaca neko želi vršiti uticaj na opštuu korist, ali bez prisile, bez jezika mržnje i na nediskriminirajući način, mora imati zagarantovano mjesto u javnom diskursu, bilo da se radi o religijski ili nereligijski inspirisanoj argumentaciji. 

„Većina religijskih aktera na našim prostorima naprosto nije položila ispit tako shvaćene demokratske javnosti“, smatra Abazović.

Po njegovom mišljenju desekularizacija je proces koji se odvija na više nivoa, a osnovni su na nivou društva, odnosno javnog prostora, na nivou institucija, religijskih i nereligijskih, i na individualnom nivou. 

„Trend desekularizacije prisutan je kao značajan povratak organizovane religije u javni život u društvima širom svijeta, naročito s kraja prošlog vijeka, i traje do danas“, dodao je on.

Na pitanje da li je tranzicija pogodovala stvaranju neke vrste koalicije između političkih elita i jerarhije i promovisanja državne vjere Abazović je istakao da je opšte mjesto da je tranziciju početkom devedesetih, naročito na prostoru bivše Jugoslavije, ali i drugom dijelovima Jugoistočne Evrope, obilježila religija kao čvrsta politička činjenica. 

„Značajan je broj autora ukazivao na te stvari, uključujući i vrsnog sociologa religije iz Splita, pokojnog Srđana Vrcana, koji je pokazao u svojim istraživanjima da su sve nacionalističke elite tražile, i dobile, potporu dominantnih religijskih zajednica u osvajanju i etabliranju novih političkih režima nakon kolapsa socijalizma. Takođe je opšte mjesto iz većine relevantnih istraživanja da pojedinci koji smatraju religiju važnom ili veoma važnom u životu, ali ne samo u duhovnom smislu, imaju tendenciju da na izborima glasaju desno od centra… Međutim, kod nas su u isto vrijeme, a to je dio problema, nikako rješenja, religijski simboli prvo profanizirani, pa onda resakralizirani, ali ne kao vjerski, već kao nacionalni simboli. Time se univerzalna misija i poslanje religije često reducira na partikularne, uske, nacionalne interese“, rekao je Abazović između ostalog.

Send this to a friend