„Mislim da je zakon uglavnom dobar, ali da treba još da se dorađuje. Tražio sam mišljenje pravnika koji se bave ovom materijom u svijetu. Poslao sam im preveden zakon. Rekli su mi da je on 90 odsto kao i drugi zakoni, osim u nekim stvarima koje se odnose na vjeronauku“, rekao je Alfandari za Pobjedu.
Alfandari je, govoreći o odredbama nacrta koje se odnose na „teritorijalnu konfiguraciju“ vjerske zajednice, odnosno na to da se ona ne može prostirati van granica države, podsjetio da jevrejska dijaspora i država Izrael „ne poznaju“ vjerska ustrojstva“.
On je komentarišući odredbu o povjerljivom obavještavanju Vlade prije imenovanja, odnosno objavljivanja imenovanja vjerskih velikodostojnika, naveo da to ne znači da „Vlada imenuje rabine“, kao i da „obavještavanje ko će biti rabin nije traženje dozvole“.
„Nemojmo zaboraviti da sva vjerska lica u Crnoj Gori primaju penzijsko osiguranje od države. Onda je osnovni red da, ako ti meni plaćaš osiguranje, da te ja obavijestim o tome kome treba da plaćaš tu prinadležnost“, kazao je on.
Alfandari je rekao da za Jevrejsku zajednicu nije uvredljiva odredba nacrta o registraciji vjerskih zajednica, podsjećajući pri tome da je judeizam najstarija monoteistička religija i baza za sve ostale.
Govoreći o vjerskim objektima koji su izgrađeni prije 1. decembra 1918. godine, a koji će ukoliko ostane rješenje iz Nacrta postati državna imovina, Alfandari je kazao da je „činjenica da je te crkve izgradila prethodna država“.
„Niko ne govori da će crkve biti nacionalizovane. Sve što je izgrađeno poslije 1918. godine je njihovo“, naveo je on. Alfandari je objasnio da katedrala „Notre Dame“ u Parizu pripada Katoličkoj crkvi, ali istovremeno je kulturno dobro Francuske, a ne Vatikana.
Alfandari smatra da je ideja o uspostavljanju takozvane „državne religije“ o kojoj se u javnosti govorilo „potpuno bez veze“, i smatra da bi Crna Gora trebalo da ima, kao nekada, ministarstvo vjera.
„Ministarstvo za manjine nije adekvatan izraz i naziv da pokriva problematiku raznih religija. Možda bi se uvođenjem takvog ministarstva mnogo stvari na drugačiji način riješilo. To ministarstvo bi trebalo da ima pravnika koji se razumije u vjerska pitanja i koji može ovaj zakon dobro da rastumači“, istakao je on.
