Društvo

Čari planinarenja: Nikšićanka osvojila vrh Maroka

Kao dugogogodišnja planinarka, planinu je zavoljela kao dvanaestogodišnjakinja uz majku Milanku Arsić, koja se godinama bavi planinarenjem, pa nije iznenađenje što se Maja upustila u avanturu osvajanja planine Atlas. Iako su brojne obaveze koje ima, prvenstveno u kući kao majka troje djece, ali i na poslu kao medicinska sestra u opštoj Bolnici u Nikšiću uspjela je da “ukrade” sedam slobodnih dana i da sa planinarima iz zemalja regiona krene u osvajanje jedne od najpoznatijih svjetskih planina.

Maja koja se javila Vikend novinama nakon osvojenog vrha Toubkal, koji je i najviši vrh Atlasa, kaže da je iskustvo neprocjenjivo, te da je još jednom osjetila sve čari planinarenja.

“Moja majka Milanka se godinama bavi planinarenjem i pozvala me je da sa njenim klubom “Balkan” iz Beograda pođem u osvajanje Atlasa. Znajući da ne smijem propustiti takvu priliku odmah sam pristala. Spakovala se i već i za nekoliko dana sam bila na putu za Maroko”, kaže Maja.

U podnožju planine Atlas nalazi se grad Imil na 1.800 metara nadmorske visine, a Maja kaže da ih je tamošnje stanovništvo srdačno dočekalo.

“Oduševljena sam njihovom predusretljivošću i uživanjem u cjenkanju prilikom kupovine svake sitnice. U svakom smještaju smo imali potpunu uslugu. Malo me je to iznenadilo jer sam se prije puta informisala i nijesam naišla na pozitivne komentare. Na moju radost sve je bilo potpuno drugačije od onoga što sam čitala. Njihova ljubaznost je zaista za svaku pohvalu”, objašnjava Maja susret sa tamošnjim stanovništvom.

Poslije kratkog odmora u Imilu planinari su krenuli u osvajanje Atlasa. I tu iznenađenjima nije bio kraj. Visoke temperature vazduha njesu očekivali.

“Prvog dana pješačenja bilo je veoma vruće. Temperatura se kretala oko 35 stepeni što je jako neobično za toliku nadmorsku visinu, ali i za ovo doba godine. Sve nam je to otežavalo kretanje, ali iskusni planinari koji su pripremljeni na sve uslove nijesu odolijevali ni ovakvim vremenskim neprilikama”, kaže Maja.

Prvi dan pješačenja do vrha završio se u Domu na visini od 3.207 metara iz kojeg se penje na vrh Toublak. Maja kaže da je odmaor dobro došao svima nakon velike vrućine, ali da uzbuđenje do uspona nije dalo previše prostora za odmaranje.

“Drugi dan duvao je jak vjetar. Planinare su predvodili moja majka i planinar iz Beograda Vuk Tubić. Uspon do vrha trajao je šest sati i bilo je jako uzbudljivo. Jedine teškoće smo imali sa vjetrom koji je jako duvao i otežavao kretanje. Kada smo se popeli na vrh osjećaj je neopisiv. Sigurna sam da svaki planinar zna o čemu pričam. Ljepota koja se pruža sa te tačke je beskrajno lijepa. Vidite prekrasne vrhove i planinu Atlas koja je zaista bogattvo prirode. Sa druge strane planine nalazi se pustinja Sahara koju vidite sa vrha i to je nešto neopisivo”, ponosno kaže Maja.

Kratak predah na vrhu, fotografisanje, zagrljaji i ushićenje zbog uspjeha zauvijek će pamtiti. Nakon odmora i proslave Maja je sa svojom ekipom krenula nazad.

Rođena u Beogradu, Maja je baveći se planinarenjem upoznala supruga Vlatka Kontića, takođe iskusnog planinara koji je bio član prve crnogorske ekspedicije u osvajanju Mont Everesta 1996. godine. Nakon zajedničkih planinarskih avantura po Srbiji, Makedoniji, Bugarskoj i Crnoj Gori 1999. godine preselila se u Nikšić.

Maja i Vlatko ljubav prema planini prenijeli su i na svoje troje djece Luku, Minu i Lanu koji od malih nogu posjećuju sa njima sve prirodne ljepote Crne Gore i regiona. 

Zavijorila se crnogorska zastava i na najvišem vrhu Atlasa.

Send this to a friend