Gojčan za CdM objašnjava kako je toga dana došlo do nesreće.
“Krenuli smo u Kolašin na skijanje, gdje nam je ispod manastira Morače izašlo drugo vozilo na put. Kako bih pokušao da izbjegnem direktan sudar, izgubio sam kontrolu nad vozilom i tom prilikom sam udario u betonski branik. Survali smo se nekih 30 metara, gdje nas je zaustavilo neko “sveto” drvo. Tako smo ostali na samoj litici i za dlaku izbjegli sigurnu smrt. U nesreći moja žena je slomila jedno rebro i povrijedila dva pršljena, a ćerka je povrijedila ruku”, priča Gojčan.
Prvi koji su naišli da njemu i njegovoj porodice pruže pomoć bili su đaci i profesori Gimnazije Tuzi.
“Oni su rizikovali svoje živote i pomogli su meni i mojoj porodici u najtežem trenutku života. U međuvremenu dok smo izvadili djecu iz auta, srećom, naišlo je vozilo hitne pomoći iz Pljevalja, koje je krenulo da prebaci pacijenta do Podgorice, tako da nas je i tu Bog pogledao”, kazao je Gočaj.
Zato je on posjetio kolektiv gimnazije i učenike koji su učestvovali u spasavanju i još jednom im se zahvalio.
“Svjestan toga koliko su meni i mojoj porodici pomogli oni momci i profesori koji su učestvovali u našem spašavanju i u tom momentu bili za nas kao Božija ispružena ruka. Siguran sam da im nikada ne mogu vratiti”, naglasio je Gojčaj.
svaka im čast
svaka im čast
Gojcaj , Gojcan i Gocaj.
Gojcaj , Gojcan i Gocaj.