Iako je trebalo dosta vremena da se priča pokrene na pravi način, na koncu bi primjer Godinja mogao biti smjernica u daljem procesu valorizacije domaće tradicionalne seoske arhitekture, ocjena je predstavnika stručnih institucija, ali i lokalne zajednice koja je aktivno promovisala ideju više od decenije.
Prema riječima direktorke Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazije Miranović, izrada Elaborata o utvrđivanju kulturne vrijednosti ruralne cjeline – starog sela Godinje, u završnoj je fazi.
“Ovaj vrlo zahtjevan, višemjesečni proces odvija se planiranom dinamikom i Elaborat će biti u potpunosti realizovan u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobra i Pravilnikom o bližim kriterijumima i postupku za utvrđivanje kulturne vrijednosti dobra. Uprava je formirala stručni, multidisciplinarni tim za izradu ovog dokumenta, kojeg čine arhitekte, konzervatori, etnolozi, istoričari umjetnosti… Stručni tim je završio obiman rad na terenu, svaka kuća ovog starog crmničkog sela je snimljena, premjerena, završen je, takođe, proces istraživanja izvora i literature. Ovih dana se intenzivno radi na iscrtavanju osnova pojedinačnih objekata Godinja, kao i donošenju ocjena, procjena i stavova u odnosu na sve kriterijume vrijednosti, osobenosti i značaje kulturno-istorijskog i arhitektonsko- ambijentalnog nasljeđa Godinja.Dakle, u pitanju je vrlo zahtjevan i kompleksan istraživački, stručni rad, kao i rad na terenu, da bi se u konačnici mogli iznijeti adekvatni stavovi”, kazala je Miranović Pobjedi.
Ona ističe da će Godinje biti pozitivan presedan i recept za konzervaciju nekih sličnih sela u Crnoj Gori .
“Nesumnjivo da će višemjesečni rad i iskustvo na valorizaciji ovog crmničkog sela biti korisno u sličnim projektima. Postupak valorizacije slijedi za još nekoliko starih, autentično očuvanih ruralnih cjelina. Prije svega Poseljana, starog naselja vodenica i vodeničara na Skadarskom jezeru u opštini Cetinje i sela Brca kod Sutomora, u opštiniBar. Naravno, našu pažnju zavređuju i druge cjeline ambijentalne ruralne arhitekture, čije su naslijeđene vrijednosti poznate Upravi za zaštitu kulturnih dobara, a i prepoznate su u studijama zaštite rađenim za prostorno-plansku dokumentaciju. Možemo pomenuti neke poput Dodoša i Rijeku Crnojevića, živopisna mjesta na Skadarskom jezeru, ali i na karakteristična stara ribarska naselja Karuč, Pristan, Raduš i Krnjice”, dodala je Miranović.
U navedenom popisu, navodi ona, Rijeka Crnojevića ima elemente urbanog karaktera, a karakteriše je i veliki broj pojedinačno valorizovanih kulturnih dobara na relativno malom prostoru.
“Kada govorimo o našem bogatom graditeljskom nasljeđu, ne treba zaboraviti ni ruralne aglomeracije u Boki Kotorskoj, poput sela Žlijebi s kućama sa specifičnim krovovima od kamenih ploča na orijenskim padinama, sela u Grblju, Paštrovićima, Katunskoj nahiji, ali i Polimlju, Durmitoru itd”,ističe direktorka Uprave.
Godinje je pored istorijskog kao i vrijednog graditeljskog i etnološkog nasljeđa ipak poznato i kao selo sa vrlo malo stalnih stanovnika, pa su mnogi objekti ruinirani i napušteni.
“Nažalost, Godinje dijeli sudbinu ostalih sela u Crmnici, u kojima danas živi mali broj ljudi. Vjerujemo da će upravo valorizacija Godinja doprinijeti oživljavanju ovog mjesta. Situirano na vrlo atraktivnoj lokaciji, u blizini Skadarskog jezera i Virpazara, takođe zaštićenog kulturnog dobra, kojeg posjećuje sve veći broj turista, otvaraju se mogućnosti za razvoj selektivnih vidova turizma, prije svega kulturnog, eko i ruralnog, u ovom živopisnom kraju. Kako će se odvijati revitalizacija Godinja, pokazaće vrijeme. Dominantno, zavisiće od njegovih stanovnika, odnosno vlasnika tih prelijepih, mahom napuštenioh starih kuća. Godinjani su i do sada pokazivali interes da se njihovo selo zaštiti”, navodi Anastazija Miranović.
Ona ističe da se kroz specifičnu arhitekturu Godinja, s kamenim kućama s krovovima na “dvije vode”, zasvedenim podrumima i drugim autentičnostima, iščitava višeslojna istorija, ambijentalne vrijednosti, poštovanje prostora, graditeljsko umijeće predaka, sinergija nematerijalne i materijalne baštine.
“Nesumnjivo da naročito portal ljetnjikovca Balšića u tom selu daje mogućnosti čitanja identitetskih korijena i u tom kontekstu je njegova adekvatna valorizacija, prevashodno konzervacija i prezentacija, neizmjerno značajna sa stanovišta materijalnih fakata za sklapanje viševjekovnog mozaika civilizacijsko-kulturološkog koda ovdašnjih prostora. Vremešne godinjske kuće baštine identitetsko čitanje ovih prostora tokom burne istorije, kao zaklon, bedem, sklonište i dom. Vjerujemo da će Godinjani poštovati to nasljeđe i zajedno sa nama raditi na valorizaciji nesumnjivih potencijala Godinja”, poručila je Anastazija Miranović.
Planska dokumenta kao brana devastaciji
Donošenje adekvatnih planskih dokumenata, koja će na kvalitetan način prepoznati vrijednosti ruralnih cjelina, nude mogućnost za prevazilaženje problema nekontrolisane gradnje koja narušava stara seoska jezgra, smatra direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović.
“Činjenica je da ne može svaka ruralna cjelina koja ima ambijentalne vrijednosti postati zaštićeno kulturno dobro. Uostalom, zaštita nasljeđa je proces. Tako je ovoj generaciji stručnjaka, koji se bave zaštitom kulturnog nasljeđa, pripalo da zaštite Godinje, o čijoj se zaštiti govorilo još nakon zemljotresa 1979. No, diferentne potrebe 21. vijeka dovode do značajnih promjena životne sredine. To su izazovi savremenog života. Spremnost da im adekvatno odgovorimo zahtijeva kompleksan sisitemski pristup, kao i sazrijevanje i razvijanje svijesti o vlastitom kulturnom nasljeđu i prostoru u kojem živimo”, rekla je ona.
Prema njenim riječima, nakon zemljotresa u mnogim crnogorskim, pa i crmničkim selima, u značajnoj mjeri postepeno se potirala tradicionalna seoska arhitektura, zarad one koja je “u trendu”, građene su nove betonske kuće većih gabarita.
“Pomodarstvo u ovom kontekstu dovodilo je, dijelom iz ne znanja, dijelom iz želje da se ide “u korak sa svijetom” do neadekvatnih promjena u prostoru. Zanimljivo je da je u isto vrijeme Godinje u velikoj mjeri ostalo očuvano, zahvaljujući činjenici da su njegovi stanovnici nove kuće gradili dalje, u polju, bliže jezeru. Kada je riječ o očuvanju tradicionalne seoske arhitekture, neophodno je da lokalne zajednice, opštine, pored vlasnika zemljišta i objekata, prepoznaju njene vrijednosti i da se kroz planska dokumenta stvore pretpostavke za njeno očuvanje. Puni efekti zaštite kulturnog nasljeđa mogu se postići jedino uklapanjem naslijeđenih vrijednosti u opšte razvojne tokove, uz povezivanje postupka same zaštite sa procesom planiranja i uređenja prostora, dakle kroz održiovi razvoj. Ne zaboravimo, pored nemjerljivog kulturološkog, u njima se krije i vanredan ekonomski potencijal”, kazala je Miranović.
