Društvo

Kako je legalizovana otimačina crkvene imovine: SPC van domašaja pravde

To potvrđuju dokumenta u koja je Pobjeda imala uvid punomoćje koje mu je potpisao Radović od 7. decembra 1998. godine, kao i molba koju je Đurišić podnio tadašnjoj Upravi za katastarsko-imovinske poslove u Podgorici, 11. januara 1999. Radović je Đurišića ovlastio da „može za sve manastire i hramove koji se nalaze na području Podgorice i Danilovgrada, kao i njihovu imovinu (zemlja i drugo), a koji se nalaze u vlasništvu pravoslavne Mitropolije crnogorsko-primorske, izvaditi jedinstvene matične brojeve kod Republičkog zavoda za statistiku Republike Crne Gore u Podgorici.

„Ovo u svrhu kompletiranja sveukupnog inventara povjerene nam Mitropolije crnogorsko“,primorske piše u punomoćju.

U molbi koju je Đurišić 11. januara dostavio Direkciji za nekretnine u Podgorici on traži da katastar „imovinu Srpske pravoslavne crkve Mitropolije crnogorsko-primorske podvede pod jedinstveni naziv i matični broj“.

„Pod imovinom podrazumijevati kako objekte tako i zemlju za sve katastarske opštine koje pripadaju opštini Podgorica matični broj 02246414“, piše u molbi.

Tadašnji republički Sekretarijat za zakonodavstvo je potom dao pozitivno mišljenje uz ocjenu da Srpska crkva u Crnoj Gori ima sva svojinska ovlašćenja „koja proizilaze iz svojstva pravnog lica, u pogledu svoje imovine, osim imovine koja je posebnim zakonskim propisima proglašena spomenicima kulture ili istorijskim spomenicima u odnosu na koje se svojinska ovlašćenja ostvaruju na način propisan posebnim zakonom. Dakle, Pravoslavna crkva, kao pravno lice, ima u pravnom prometu takozvanu specijalnu pravnu sposobnost, a njen zastupnik je organ tog lica“.

Tako je Amfilohije Radović, piše Pobjeda, uspio da nametne Srpsku crkvu kao jedinog ovlašćenog zastupnika crkvene imovine i kasnije je, uz podršku državnih organa, i definitivno prepiše u vlasništvo ove crkve.

Država se, makar za sada, ne bori da vrati otetu imovinu, a to godinama, ali uzalud pokušava potpredsjednik Mitropolitskog savjeta Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić. On podnosi krivične prijave protiv nepoznatih službenika Uprave za nekretnine, zbog zloupotrebe službenog položaja, koji su prepisali crkvenu imovinu na SPC, ali se one odbacuju. Neke su još u proceduri.

Interesantno je da je nikšićko tužilaštvo Vučinićevu prijavu protiv službenika katastra odbacilo ne zbog njene neosnovansoti, već, kako je navedeno u obrazloženju, zbog apsolutne zastare krivičnog djela, iako je vještačenje pokazalo da je prenos vlasništva urađen nezakonito.

Vučinić je potom uložio žalbu višoj tužilačkoj instanci, ali je i ona odbijena.

Iz Tužilaštva Pobjedi nijesu odgovorili na pitanja da li će otvoriti istragu o tome kako je Srpska crkva u Crnoj Gori došla do vrijednih nekretnina, konkretno na teritoriji opštine Nikšić 1996. godine, gdje i nalaz vještaka ukazuje da se radi o nezakonitom poslu.

U vlasništvo Srpske pravoslavne crkve Mitropolije crnogorsko-primorske, 1996. godine, na teritoriji opštine Nikšić prenijeto je 2.795.615 metara kvadratnih livada, šuma i pašnjaka, dva manastira, 20 crkava i 1.812 metara kvadratnih stambeno-poslovnog prostora.

Prema nalazu vještaka, popisani katastar za sve katastarske opštine na području opštine Nikšić formiran je 1957, a katastar zemljišta 1982. U to vrijeme sporna imovina bila je upisana na crkve i manastire, što je u saglasnosti sa tadašnjim i sadašnjim zakonskim rješenjem. Godine 1996. urađena je softverska promjena i imovina koja se do tada vodila kao vlasništvo crkava i manastira upisana je na Srpsku pravoslavnu crkvu Mitropoliju crnogorsko-primorsku. U arhivskoj dokumentaciji Uprave za nekretnine Područne jedinice Nikšić ne postoji dokumentacija na osnovu koje je preuzeta baza podataka prilikom formiranja digitalne baze popisa i premjera Uprave za nekretnine Crne Gore.

Za Tužilaštvo, za sada, to nije sporno. Ogromne i vrijedne imovine Srpska crkva dočepala se i u ostalim gradovima. SPC je ušla i u razne biznise vezane za nekretnine, pa tako grade stambeno-poslovne objekte, hotele… 

Interesanto je i da država nema uvid u to koliko SPC zarađuje. Bez obzira na sve to, država se, za sada, ne bavi imovinom koju je SPC prepisala na sebe, niti ostalim poslovima kojima se ova vjerska organizacija bavi.

Čiji je Ostrog?

Osnovna tužiteljka u Podgorici Jelena Protić odlučila je da se pozabavi krivičnim prijavama Vučinića koje je podnio protiv NN osoba zbog nezakonitog upisa crkvene imovine na Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori. Ona je, kako smo ranije objavili, hitnom urgencijom od Vučinića zatražila da joj dostavi dokumentaciju kojom raspolaže, što je on nedavno i učinio.

Dostavio joj je sve „papire“ koje ima i na osnovu kojih je Specijalnom tužilaštvu procesuirao krivičnu prijavu protiv nepoznatih osoba zaposlenih u Upravi za nekretnine koje tereti za zloupotrebu službenog položaja.

U prijavi je Vučinić, pored ostalog, naglasio kako su listovi nepokretnosti, u znatnom broju slučajeva, nerazgovjetni, a kao vlasnik pojavljuje se nepoznato pravno lice imenovano kao srpski pravoslavni Manastir Ostrog. Upozorio je da crkve i manastiri u danilovgradskoj opštini sve do 2007. godine nijesu bili upisani na Srpsku crkvu.

Bez pravnog osnova, neutvrđenih datuma, ali nakon 2007. godine, suprotno Zakonu o državnom premjeru i katastru nepokretnosti NN službeno lice u Upravi za nekretnine Područna jedinica Danilovgrad je protivpravno upisalo na Mitropoliju crnogorsko-primorsku, u više posjedovnih listova, ukupno 1.634.664 metara kvadratnih livada, šuma i pašnjaka, manastire „Ostrog“ i „Ždrebaonik“ i 25 crkava i crkvenih objekata i na taj način istoj pribavila imovinsku korist neprocjenjive vrijednosti, ali svakako više od 30.000 eura piše u prijavi, a kao dokaz Vučinić je dostavio listove nepokretnosti.

Send this to a friend