Istovremeno, i prosječne zarade u zemljama se razlikuju, pa je u Hrvatskoj prosječna plata iznad 700 eura, u Crnoj Gori je oko 500, dok je u Srbiji i Bosni i ispod 500 eura.
Primjer za veliku razliku u cijeni je sedativ “Lexilium 3 mg” koji u Crnoj Gori i Srbiji košta do jednog eura, dok je u Hrvatskoj identično pakovanje 3,25 eura.
Cijena lijeka “Aspirin” od 100 mg u Crnoj Gori iznosi 2,65 eura a u Srbiji je niža za 0,15 eura, dok u Hrvatskoj kutija košta oko pet eura. “Aspirin šumeće tablete” od 10 komada koštaju 3,63 eura u Crnoj Gori kao i u Srbiji, dok su u Hrvatskoj 5,83 eura.
Medikamenti koji su najviše u upotrebi u gotovo svim zemljama u regionu su Diazepam, Paracetamol, Ibuprofen, Rapten duo, Monopril, Diklofen i drugi.
Postoji još primjera koji kazuju da u Crnoj Gori ne odskaču mnogo cijene medikamenata “Analgin” je 0,76 eura, za nekoliko centi skuplji nego u Srbiji, “Andol 100” je 0,15 eura jeftiniji nego u Srbiji, a 0,85 eura jeftiniji nego u Hrvatskoj. Lijek “Caffetin” takođe se često kupuje, u Hrvatskoj se može naći za 2,25 eura, u Bosni za 1,02 eura, u Srbiji za 0,97 eura, dok je u Crnoj Gori 1,10 eura.
U Hrvatskoj se posebno ističu visoke cijene sirupa “Prospan”, koji je 6,25 eura u ovoj državi, dok je u susjednim zemljama isto pakovanje skoro dva eura jeftinije.
Prednost zemalja u regionu u odnosu na Crnu Goru u pogledu cijena ljekova je i veličina tržišta, koje je u odnosu na Crnu Goru znatno veće, kao i prisutnost više lokalnih proizvođača na tržištu koji su konkurentni sa cijenama ljekova, navode iz CALIMS-a.
“Osim toga za određivanje cijena u nekim zemljama regiona postoje i dodatni mehanizmi za smanjenje cijena ljekova kao što su tenderi, referentne cijene koje određuju Fondovi za zdravstveno osiguranje, zatim pregovori o snižavanju cijena koje Fondovi imaju sa proizvođačima itd. Ipak, analize koje je Agencija radila u prethodnom periodu, ukazuju da su cijene ljekova u Crnoj Gori u najvećoj mjeri komparabilne sa državama regiona koje koristimo kao referentne (u prvom redu Srbijom i Hrvatskom)”, navode iz crnogorske Agencije za ljekove.
Razlike u cijenama ljekova u Crnoj Gori u odnosu na zemlje u regionu i zemlje EU mogu da postoje iz nekoliko razloga. Koriste se različite metodologije određivanja cijena ljekova, a zemlje koje države regiona koriste kao referentne su primjerene njihovoj veličini tržišta, kao i ekonomskoj situaciji, zdravstvenom sistemu i asortimanu ljekova.
Međutim, kada se pogledaju cijene u Hrvatskoj može se reći da ljekovi u Crnoj Gori nijesu pretjerano skupi.
Cijene ljekova u Crnoj Gori se određuju u skladu sa kriterijumima koje je utvrdila Vlada i koji su propisani Uredbom o kriterijumima za formiranje maksimalnih cijena ljekova. Agencija za ljekove i medicinska sredstva (CALIMS) nadležna je da formira maksimalne cijene ljekova koji se upotrebljavaju u humanoj medicini.
“Za formiranje maksimalnih cijena ljekova u Crnoj Gori, koristi se metodologija međunarodnog poređenja cijena (IPR) koja je i najčešće korišćena metodologija u većini zemalja Evropske unije za ograničenje cijene ljekova. Zemlje čije se cijene ljekova na veliko koriste za upoređivanje sa cijenama ljekova na veliko u Crnoj Gori, odnosno referentne zemlje su, prema Uredbi: Republika Srbija, Republika Hrvatska i Republika Slovenija. Ove zemlje su izabrane kao referentne jer su komparabilne u pogledu bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika (GDP), nivoa cijena ljekova, opšte ekonomske situacije, zdravstvenog sistema, sistema refundiranja ljekova i asortimana ljekova”, navode iz CALIMS-a.
Objašnjavaju da ukoliko nije moguće utvrditi uporedivu cijenu ni u jednoj od te tri zemlje, referentna zemlja je zemlja Evropske unije u kojoj se lijek proizvodi, odnosno u kojoj je lijek dobio dozvolu za stavljanje u promet, sa najnižom uporedivom cijenom lijeka.
Bosna i Hercegovina nema regulisane cijene Ijekova. Naime, validnost Pravilnika iz 2011. je osporena, jer kako navode došlo je do promjene u izvorima podataka, odnosno do toga gdje referentne zemlje objavljuju podatke o veleprodajnim cijenama lijekova. Početkom ove godine dat je novi predlog Pravilnika, u kome su “popravljene” stvari koje su bile smetnja za implementaciju istog.
“Referentne zemlje po Pravilniku (zemlje na osnovu čijih cijena se računa maksimalna veleprodajna cijena lijeka u BiH) su Srbija, Hrvatska, Slovenija i Austrija (kao prva rezervna zemlja) i Italija (kao druga rezervna zemlja). To ustvari znači da će se cijena lijeka formirati na osnovu prosječne cijene tog lijeka u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, a ukoliko nema registrovanog lijeka u obzir će se uzimati cijene tog lijeka iz rezervnih država. Industrija se jako protivi donošenju ovakvog akta, a pogotovo domaća industrija. Međutim, svi su već svjesni da je ovakav akt neophodan i da će uskoro biti usvojen”, saopštili su iz Agencija za ljekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine.
U Hrvatskoj je za cijene ljekova nadležna Agencija za ljekove i medicinske proizvode (HALMED), koja cijene određuje shodno njihovom važećem pravilniku.
Iz HALMED-a su Vikend novinama saopštili da je najveća potrošnja ljekova zabilježena kod ljekova za hipertenziju, medikamenata u liječenju psihičkih bolesti i poremećaja, ljekova koji sprečavaju nastanak tromba, ljekova za srčane, te za šećerne bolesti, kao i ljekovi za smanjivanje nivoa masnoća u krvi, kao i u ostalim zemljama u regionu.
Iz CALIMS-a su saopštili da je u Crnoj Gori najkorišćeniji lijek, izraženo finansijski, salmeterol, flutikazon za koji je u 2016. godini utrošeno oko milion i po eura. Najkorišćeniji lijek izraženo u dnevno definisanim dozama je folna kiselina.
