„Pala sam i slomila kuk. Ima tome desetak dana, odoh u kupatilo, a ne upalih svijetlo. Starost. Slomih se. Sad sam dobro. Ustajem već pomalo. Sjedim i mogu da se opirem na noge. Malo me još boli, ali nije to ništa. Sa postelje me digoše ovi dobri doktori i ljudi“, priča Ljubica.
Ljubica živi na Jasenovom polju nadomak Nikšića gdje se udala, rodila i podigla četiri kćerke i sina. Ima 12 unučadi i 12 praunučadi.
„U Jasenovom polju živim od kako sam se udala. A to je za vrijeme one stare države, Kraljevine Jugoslavije. Gajili smo stoku i obrađivali zemlju, sve ručno, a danas je ovima lako, kada sve rade mašine. U teškim uslovima podigla sam petoro djece, sina i četiri kćerke, od kojih imam po 12 unučadi i praunučadi“,objašnjava Todorović.
Baka Ljubica priznaje da nikada ne bi živjela u gradu.
Ljekar koji je obavio sa kolegama operaciju i načelnik ortopedije u nikšićkoj Bolnici Dejan Pavličić kazao je novinarima da je najinteresantnije što se Ljubica brzo oporavila iako je prešla stotu godinu.
“Ljubica je operisana zbog preloma vrata butne kosti. Urađena je parcijalna traumatska proteza kuka. Interesantno je to što se ona u tim godinama brzo oporavila. Drugi postoperativni dan, poslije vađenja drena, ona je ustala. Uz pomoć fizioterapeuta stala je na svoje noge”, istakao je Pavličić.
Prema njegovim riječima Ljubica ide i u ostale sobe, hrabreći ostale pacijente i pokazuje im na koji način da se što brže oporave.
