Težak život Cerovića počeo je još onog trenutka kada su morali da napuste svoju domovinu, bježeći od ratnih zbivanja na Kosovu. Ipak, čini se da situacija nikad nije bila gora nego sad.
“Sve je bilo na svom mjestu do prošle godine. Nije nam mnogo toga hvalilo jer je suprug radio.Deca su imala ono najosnovnije, a majci smo uspijevali obezbijediti pelene i ljekove. Međutim, došao je taj dan da mi se suprug povrijedio na poslu. Pao je sa skele, povrijedio je kičmu i sada nije sposoban za rad”, priča Dragica.
U kolektivnom smeštaju su od 2006. godine, u stanu od 48 kvadrata. U jednoj obi na kauču spava sa Draganom i sinom od dvije i po godine, a u drugoj su četiri ćerkice sa bakom. 12-godišnja Anastazija 11-godišnja Jelena, osmogodiśnja Gordana i šestogodišnja Aleksandra pješače do škole tri kilometra u jednom pravcu po svim vremenskim prilikama, jer roditelji nemaju da im izdvoje 21 euro za mjesečnu kartu.
Mukama Cerovića nikad kraja, jer kako priča Dragica, useljenjem su naslijedili dug za struju od 5.000 eura, pa su bili pola godine bez struje. Baka je tada pala, saplela se zbog mraka u stanu, slomila kuk i šlogirala se. Od tada je paralizovana. Ne može da hoda, govori, da se samostalno hrani i obavlja toaletu.
Baki Danici je, kako pričaju cerovići, potrebno minimalno 30 do 40 eura za ljekove, a penzija koju prima ne može to da potkrpi. Iako je veoma lošeg zdravlja ne ide na ljekarske preglede već dvije godine jer nema zdravstvenu knjižicu. Ranije je imala izbjegličku zdravstvenu knjižicu sa kojom je odlazila kod doktora. Naime, potrebno je da ode u Srbiju gdje je dokumentacija sa Kosova da se odjavi za šta nema mogućnosti, ni zdravstvenih ni finansijskih. Takođe, koristi slušni aparat ali već šest mjeseci nije u funkciji.
“Strah me je da mi suprug ne padne u postelju jer trči da zaradi dnevnicu, a ima srčane probleme. Još i taj pad sa skele ne znam šta da radim. Najgore mi je kad djeca počnu da gledaju drugu decu kako jedu slatkiše, voće ili sladoled pa mi kažu “Mama ajde nam kupi”, a meni suze krenu nekontrolisano. Mnogo puta smo noći ja i suprug proveli plačući i krijući se od djece. Težak život nas je ubio jer treba školovati i vaspitati petoro djece, a pored toga imati nesposobnog roditelja. Zato vas molim ako možete na bilo koji način da nam pomognete”, poručila je Dragica.
Banka hrane podvlači da djevojčice nose obuću broj 38 ,35 i 32, dok mali Jovan nosi broj 28. Djeci je neophodan školski pribor i sveske za četiri đaka, zatim garderoba i obuća. Takođe, 7. septembra mala Gordana puni devet godina, pa bi bilo lijepo da je humani ljudi obraduju nekim poklonom.
Takođe, ovoj porodici je nužno potreban novi šporet, frižider, kreveti i ormar.
Svi koji žele novcem mogu pomoći Cerovićima mogu to uraditi kod CKB na račun 510000000110155859 na ime Aleksandar Cerović. Za one koji mogu na drugi način pomoći mogu se javiti Banki hrane radi dobijanja kontakta porodice. Mejl je [email protected], broj telefona 069 495 680, a možete ih kontaktirati i preko Facebook stranice u inboxu.
