Hukić je u razgovoru za Dnevne novine kazao da je već pripremio vješala i iskopao sebi grob jer nema osnovna sredstva za preživljavanje, a kamoli za normalan život.
“Država neće da okrene glavu na bivše robijaše iako sam odležao svaki dan za sve ono što sam u životu zgriješio. Lani sam izašao iz zatvora jer sam odležao sve kazne i nesposobnošću državne birokratije i njihovim neznanjem iza rešetaka sam proveo godinu i po duže. Prepušten sam na milost i nemilost da umrem u bijedi”, priča Hukić.
On je novinaru Dnevnih novina pokazao i pripremljeni grob u blizini kuće, “da se najbliži ne bi puno mučili”.
Hukić tvrdi da je sa više od tri decenije zatvora, možda čovjek sa najvećim robijaškim stažom u Evropi. Navodi i da je preživio pravu golgotu.
“Preživio sam golgotu u kazamatima na Golom otoku, Spužu, Nišu…i svemu je došao kraj. Ali, na ‘slobodi’ ne uspijevam da pobijedim glad. Kako ću ovako preživjeti nije mi jasno. Zato, da ne bih umro od gladi u 21. vijeku, vješalima ću prekratiti svoje muke’; upozorava pedesetsedmogodišnji stanovnik bjelopoljske opštine.
On je uporan u namjeri da dobije ono što ga sljeduje.
“Tražim od Vlade i ove loklalne uprave da mi omoguće da dobijem ono što me sljeduje, a to je nadoknada za 18 mjeseci koliko sam neopravdano duže proveo u zatvoru. Ne tražim ništa drugo od njih. Sa tom nadoknadom bih u skromnim uslovima nekako preživio”, kaže Hukić.
Izražavajući zahvalnost ljudima dobre volje koji mu daju po neki euro, objašnjava da nikom ne traži ništa jer nije prosjak.
Hukić je prvi put bio u zatvoru na Golom otoku gdje je proveo pet godina, zbog slučaja Dubrovnik. Tu je usavršio zanat za dizaličara i ložača parnih kotlova.
“Tek što sam izašao iz zatvora, u jednoj kafani su me zbog djevojke napala dvojica mladića. U samoodbrani sam povrijedio jednoga i osuđen sam na dvije godine zatvora. Na pola odležane kazne uspio sam da pobjegnem iz zatvora u Spužu i preplivam Zetu. Organizovana je spektakularna potjera i uhvaćen sam u selu Biševo kod Rožaja. Onda su otkrili da sam ubio jednog taksistu u Bijelom Polju i osuđen sam na 20 godina robije. Zbog pokušaja bjekstva prebačen sam u zatvor u Nišu gdje sam se sukobio sa jednim Pazarcem. Udario sam ga metalnom šipkom i on je usljed zadobijenih povreda preminuo. Nakon toga dodali su mi još koju godinu robije”, objašnjava Hukić.
Lani, dodaje, izašao je iz zatvora.
“Izašao sam kao potpuno slobodan čovjek razočaran što mi je zatvorska golgota neopravdano produžena za godinu i po. Sve te nedaće sam preživio, ali glad teško da ću moći”, zaključuje bivši osuđenik.
