Društvo

Rudan: Žena je robinja svuda u svijetu, pa i u Crnoj Gori

“Ja sam drugi put u Crnoj Gori, ali mislim da ne treba biti previše pametan da se to komparira. Ne vjerujem da je položaj žena u Crnoj Gori ništa bolji ni lošiji nego u Hrvatskoj. Lošije ste plaćene, teško napredujete, teško dobijete posao, diskriminisane ste kao majke, kao žene, ista priča. Mislim da ni u Švedskoj nije mnogo bolje, bez obzira šta pričali onjima. Žena je ropkinja gdje bila, ostalo su nijanse, da li im se kopaju oči, klitorisi ili nemaju pravo na stalni posao, sve je to isto”, naglasila je Rudan.

Njen govor na otvaranju Konvencije žena Zapadnog Balkana, bio je jedan od zapaženijih, jer je kao i uvijek bila bez dlake na jeziku. Međutim, ona naglašava da je ipak, najzapaženiji bio govor gošće iz Irana, dobitnice Nobelove nagrade za mir Širin Ebadi, što je, kako kaže, velika pobjeda ove konferencije.

“Vidjela sam da neke žene protestuju ispred zgrade u kojoj se ona održavala i tvrde kroz transparente “Ja sam gladna”, “Ja sam nezaposlena”, “Ja sam diskriminisana”, da je ovaj skup elitistični. Bila im je pružena prilika, koliko čujem, da dođu i da čuju i žao mi je što nijesu došle. Meni je drago što sam bila tu jer ovo definitivno nije bio nikakav elitistički skup. Ja sam majka žene koja ne može dobiti posao, nevjeste koja radi na određeno vrijeme, moja unuka ide u vrtić gdje je 30 djece u grupi sa jednom tetom. Dajde, ja sigurno nijesam privilegovana gospođa koja je ovamo došla pokazati toaletu i gubiti vrijeme. Tu je bila žena koja je dobila Nobelovu nagradu za mir, koja je došla iz Irana da bi rekla istinu o položaju žena u toj zemlji i u svijetu i mislim da je to veliki događaj za Crnu Goru i žene Crne Gore. Nema nikakve teorije da se nešto slično dogodi u Hrvatskoj. Nije bitno da li ga je finansirala Vlada ili neko drugi, bitno je da se čuo glas žena, a ovdje se čuo glas pametnih žena, a nikako šminkerica”, istakla je Rudan.

Tema prvog dana ove konferencije je bila “Uloga žene u izgradnji mira”, a Rudan smatra da žena ne može da doprinese miru više nego muškarac.

“Psiholog Radoje Cerović je na Konvenciji držao brilijantno predavanje. Mislim da u životu nijesam čula bolje. On je na jedan vrlo pristupačan način objasnio ono što mi svi znamo, a ne želimo da priznamo, da smo svi mi životinje, i žene i muškarci, da smo žrtve hormona i biologije, da je rat u nekim situacijama normalno ponašanje. Da su žene uglavnom inferiorne jer žive u patrijarhalnim društvima. Shvatila sam da je njegova poruka bila da žene jesu manje agresivne od muškaraca i po mom mišljenju žene ne mogu ništa učiniti za mir u svijetu. Ne vladaju svijetom, dakle, mi smo one koje uglavnom plaču nad mrtvim sinovima”, kazala je Rudan.

Ipak, ona naglašava da se za jednakost polova treba boriti.

Njene kolumne i knjige, kao na primjer “Uho, grlo, nož”, veoma su čitane i u Hrvatskoj i u Srbiji, te ona tvrdi da formalno može pomirite ove dvije nacije.

“Mislim da žena ne može pomiriti Srbe i Hrvate. Ja formalno mogu jer sam čitana u Hrvatskoj i u Srbiji. Međutim, ja sam pisala vrlo čitani blog i prestala sam ga pisati jer sam naslutila da će opet krenuti rat između Srba i Hrvata. I krenuo je, drugim sredstvima, ali opet rat. Prestala sam da pišem blog jer mi je to bilo ponavljanje iste priče i pomalo dosadno. Ipak, u posljednje vrijeme toliko pisama primam od mladih ljudi koji žele da ja pišem blog, preklinju i mole. Onda sam ja shvatila da ti moji blogovi ipak nekako pomažu, da li jednoj strani ili drugoj, ili objema, da postoje ljudi koji nijesu ni na jednoj strani. Koji su za mir, međusobno pomaganje i ljudskost. Zaista ne mislim da su Srbi četnici, niti da su Hrvati ustaše. Mislim da su naši političari manipulatori. Zato mi je palo na pamet da počnem ponovo pisati blog”, rekla je ona.

 

Gostujući u Crnoj Gori, Rudan je primijetila da se dopada ovdašnjim muškarcima.

“Ja sam se zezala sa mužem jer kada sam prolazila kroz Podgoricu sa svih strana me ljudi salijeću, šalju mi poljupce sa druge strane ceste, zovu me svi po imenu, i pošto u Hrvatskoj ljudi to ne čine, ja ga pitam kad će me voljeti Hrvati ko što me vole Crnogorci? Šalim se naravno, ne mislim da me oni vole nego vjerovatno prepoznaju u meni nekoga ko govori ono što oni ne”, kaže Rudan.

Send this to a friend