Predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring CEMI i član Savjeta Agencije za elektronske medije Zlatko Vujović za CdM je uporedio današnja zakonska rješenja i ona koja bi mogla da donesu promjene.
Sadašnji zakonskim rješenjima obavezno je registrovanje internet portala, odnosno kako ih Zakon o elektronskim medijima naziva-elektronskih publikacija.
Tako je i urednik svakog medija odgovaran za sadržaj koji se u njemu objavi, u skladu sa zakonskim rješenjima. Ipak, da li je i do koje mjere odgovoran za komentare ispod tekstova?
Crnogorski čitaoci sve više vole da komentarišu, ali i da pretjeraju
U početku je, kaže Vujović, bilo riječ o jednom veoma atraktivnom kanalu gdje se mogla registrovati povratna reakcija građana.
“Međutim, sa povećanjem uticaja ovog formata, on je postao sve atraktivniji različitim subjektima za diskreditaciju konkurencije, protivnika. Komentarisanje je ostalo najlakši način za plasiranje neistina, uvreda, promovisanje govora mržnje. Sve to vodilo je formiranju organizovanih grupa koje su imali zadatak da vode internet ratove. Političke partije su najviše prednjačile u tome, ali nijesu zaostajale ni neke kompanije, pa čak ni nevladine organizacije. Jedna partija u Srbiji je tokom predizborne kampanje imala tim za komentarisanje od 300 osoba koje su vrijeđale protivnike, i spinovale određene informacije”, navodi Vujović.
Šupljine u zakonu
Postojeći zakonski okvir ne daje mogućnost da se zaštiti pravo na privatnost, ali ni pojedinac.
“Ne samo da su se pojavile grupe koje su plaćene da prate što se dešava dominatno na informativnim portalima, te da štite interese onih koji ih plaćaju, već su izrađena i softverska rješenja koja multipliciraju efekat ovakve kampanje. Termin “botovi” se pojavio u upotrebi sa značajno širim značanjem od početnog. Internet portali bi reagovali ukoliko bi onaj ko je meta napada reagovao. Ali i to je bilo selektivno, sporo, a nekad su pojedini portali isto odbijali pravdajući se da bi brisanje bilo ograničavanje slobode govora, kao i da ne raspolažu dovoljnim ljudskim resursima da prate ovakve pojave”, istakao je Vujović.
S druge strane, neko ko bi bio žrtva ne bi odmah ni bio informisan da mu se isto događa.
“Dužim ostajanjem sadržaja na netu, nenadoknadiva šteta bi bila napravljena. Nažalost, od prljave kampanje nijesu bili izuzete ni informacije o tome da je neko preminuo, ili tragično okončao život. Sa sakrivenim identitetom određeni pojedinci su bili spremni na najprizemnije uvrede, neistine i omalovažavanje, pa čak i pokojnika”, poručuje Vujović.
Veliki iskorak Odluka Evropskog suda za ljudska prava <<<<<Pročitajte odluku za slučaj Delfi protiv Estonije>>>>>
Za regulisanje ovog pitanja postojali su i dalje postoje snažni otpori čija je motivacija različita. I to ne samo u Crnoj Gori. Za njegovo regulisanje najveći je problem predstavljao nedostatak komparativnih rješenja.
“Međunarodna praksa je bila kontradiktorna, komparativna iskustva nedovoljna da bi se odredio adekvatan pravni okvir i u Crnoj Gori. Međutim, i tu su se skoro desile promjene nakon odluke Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava od 16. juna 2015. Tada je ovaj sud donio presudu koja uspostavlja standard po pitanju odgovornosti za komentare čitalaca na informativnim sajtovima (portalima). “Evropski sud za ljudska prava je presudio, u ovom slučaju iz Estonije, da je sajt odgovoran za komentare koji se kvalifikuju kao “govor mržnje” i “očigledno nezakoniti””, objašnjava Vujović.
Kada govorimo o regulisanju obaveze po ovom pitanju potrebno je napraviti ravnotežu između poštovanja prava na slobodu izražavanja i prava na privatnost.
“Sami pravilnik se mora kretati u okviru postojećeg zakonskog okvira jer je riječ o podzakonskom aktu. I sada postoji odgovornost uredništva, što je predmet drugih zakonskih propisa. No, u praksi se dešava problem jer elektronski portali u velikom broju nijesu registrovani već rade na “divlje”, a takođe ne postoji svijest da su urednici odgovorni. Isto može biti opasnost po njih same jer u velikoj mjeri nijesu svjesni rizika koji nosi uređivanje portala koji objavljuju komentare sa neprimjerenim sadržajem”, rekao je Vujović.
Kako objašnjava Pravilnik za koji se zalaže bi pratio strukturu postojećeg Pravilnika o programskim standardima u elektronskim medijima, ali bi oni bili prilagođeni karakteru elektronskih publikacija (internet portala).
“Ono što bi bila novina jeste uvođenje instituta “premoderacije”, obavezne registracije korisnika, te instituta dežurnog urednika-administatora”, najavljuje Vujović.
Šta nam ove mjere zapravo donose?
Za početak, registracija korisnika bi otvorila mogućnost da lica koja šire govor mržnje, odnosno vrše krivično djelo budu lakše otkrivena i procesuirana ukoliko dođe do sudskog postupka.
“Takođe, ukoliko komentatori plasiraju neistine i uvrede, onom ko se smatra oštećenim bilo bi moguće da pokrene proces protiv tog lica. Premoderacija predviđa da dežurni urednik-administrator odobrava sadržaje, te klikom omogućava objavljivanje. Urednik-administrator ne bi odobravao one sadržaje koji su suprotni Pravilniku o programskim standardima u elektronskim publikacijama kao ni druge sadržaje koji predstavljaju krivično djelo. Dežurni administrator bi takođe bio obavezan da ukoliko se, i pored ovih instituta, neprimjereni sadržaj objavi, i na bazi istog dobije primjedbu čitaoca, u kratkom roku ukloni takav sadržaj, ili ukoliko smatra da ne postoji osnov uputi odgovor na čitaočev zahtjev”, naglasio je Vujović.
Kako dodaje, smisao ovakvih odredbi bi bio da ne ugrozi slobodu izražavanja, ali i omogući zaštitu prava na privatnost, te spriječi vršenje krivičnih djela, te raznih oblika širenja mržnje.
Komentarisanje za dio tekstova
Činjenica je, kaže Vujović, da će uvođenje ovih odredbi biti opterećenje za portale. No, tvrdi, i to je lako rješivo. Objašnjava i kako.
“Prvo, dosta skandinavskih portala komentarisanje omogućava za dio tekstova, ne za sve, pa samim tim potrebni su im manji resursi. Kvalitetna premoderacija smanjuje rizik, kao i dalje administriranje žalbi i primjedbi. Važno je naglasiti da veliki broj ozbiljnih portala to već radi. Ovim se i elektronske publikacije, internet portali uvode u poštovanje programskih standarda koji već važe i primjenjuju se u elektronskim medijima”, naveo je Vujović.
On je za kraj razgovora naglasio da obaveza usvajanja postoji oko pet godina, ali do danas nije ispunjena.
“Moje insistiranje na ovom pitanju traje više godina, ali tek sada su ozbiljni napori napravljeni od strane Agencije da se uradi prvi nacrt teksta, a Pravilnik usvoji u naredna dva mjeseca, što je zakonska obaveza Agencije”, zaključio je Vujović.
