Udruženje samohranih roditelja: Nadležni da podrže Zakon o zaštiti djece bez alimentacije

Budući da je Pozitivna najavila da će inicirati izmjene Krivičnog zakonika i Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, u cilju zaštite djece čiji roditelji, i pored zakonske obaveze, izbjegavaju plaćanje alimentacije, predsjednica Udruženja samohranih roditelja Crne Gore Snežana Prelević kazala je agenciji MINA da inicijativu Pozitivne posmatra kao vrh ledenog brijega.

„Mislim da cijelu problematiku u vezi statusa samohranih rodtelja treba rješavati cjelovito i usklađeno, a ne samo kroz obradu pojedinačnih, sporadičnih tema. Rješenja koja predlaže Pozitivna svakako su dobra zamisao. Pitanje je da li smo kao društvo i sistem u cjelini dovoljno zreli za realizaciju takve ideje. Vidjeli smo kako je nedavno prošao Prijedlog zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti koji je predviđao uvođenje novčanih naknada za majke sa troje i više djece“, navela je Prelević.

Prema njenim riječima, potrebna je jaka politička volja da se uredi taj dio zakonodavstva.

„Predložena inicijativa Pozitivne ima smisla jedino ako se izvede u cjelini uz veliku podršku, odaziv i kontrolu sistemskih institucija. Ne mogu a da ne budem skeptična u vezi same realizacije. Ako znamo da nijesmo bili kao društvo dovoljno zreli da ispoštujemo Zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima, ne mogu a da ne budem skeptična da ćemo sprovesti ovakvu, puno odgovorniju mjeru, kada je u pitanju naplaćivanje alimentacije“, pojasnila je Prelević.

Na pitanje koliko je pojava neplaćanja alimentacije raširena u Crnoj Gori, i koliko djeca, ali i samohrani roditelji, trpe zbog toga, ona je rekla da, prema podacima Sigurne ženske kuće, trećina očeva duže od dvije godine nije isplaćivala alimentaciju, a čak 70 odsto duže od godinu dana.

„Ko nije prošao kroz takvu golgotu, ne zna o kakvom mučenju je riječ. Drugi roditelj ne daje svom nekadašnjem partneru novac, već je to djetetovo pravo. Na kraju, u želji da sačuvaju svoje živce, vrijeme i novac, samohrani roditelj najčešće biva prisiljen da prestane da se bori, već odlučuje da se posveti svom životu u mjeri koliko to može i pokuša da napravi sam za djecu sve, da im bude i otac i majka“, navela je Prelević.

Ona je kazala da se u njihovom Udruženju gotovo svakodnevno susrijeću sa takvim pričama i problemima koji proizilaze iz toga.

„Nije mali broj primjera u našem Udruženju gdje samohrani roditelj obavlja dva posla da bi, uz pomoć rodbine, prehranio i na put izveo svoju djecu. Mi u Udruženju svakako nijesmo za zatvorsku kaznu roditelja koji ne plaća alimentaciju. To je kontraproduktivno, ako znamo da će takvi zatvorenici državu preko budžeta opet koštati, tako da je to bačen novac, koji bi trebalo bolje usmjeriti“, navela je Prelević.

Ona je dodala da od zatvorske kazne nemaju nikakve koristi samohrani roditelji i njihova djeca.

„Zato se ideja sa društveno korisnim radom čini prihvatljivijom, i kao vrsta sankcije, i kao način da se dođe do sredstava za naplatu. Samo želim da to ne ostane popularistička tema, već da se pokaže i volja da se to zaista sprovede“, kazala je Prelević.

Kako je navela, model u Norveškoj je primjer učinkovitog načina da se naplate alimentacije.

„Tamo imaju Kancelariju za ‘istjerivanje’ alimentacije, čiji zaposleni, u narandžastim prslucima, imaju zadatak i obavezu da pronađu dužnike i da ih prate iz dana u dan. Tako su upadljivo obučeni da ljudi vide o kome je riječ, i dužnici koji se nađu u neprijatnoj situaciji brzo pronalaze način da izmire obaveze. Zamislite kako bi to izgledalo kod nas, gdje je javni ugled jako bitna stvar“, navela je Prelević.

Prema njenim riječima, u Sjedinjenim Američkim Državama osoba koja duguje alimentaciju ne može registrovati auto, niti produžiti vozačku dozvolu, a ne može ići ni u ribolov, jer ne može dobiti dozvolu.

„Kamate za kašnjenje su ogromne, skoro 40 odsto, a u pojedinim američkim država se čak na televiziji vrte oglasi kojima se, po starom kaubojskom sistemu ‘wanted’, traže roditelji koji nisu izmirili takvu roditeljsku obavezu“. Sve u svemu, država je na potezu da uredi takve stvari, a na nama, nevladinih organizacijama je da vršimo pritisak, ukažemo na probleme i pokušamo zajedno sa državnim institucijama da nađemo adekvatna rješenja. Vjerujem da gdje je volja – tu je i put“, zaključila je Prelević.