Jedino sredstvo plaćanja crnogorskom timu na tom putovanju bile su limenke Red Bull-a. Polazna tačka bila je Prag, iz kojeg su studenti UDG-a Dimitrije Kovačević, Irfan Zaimović i Stefan Fuštar krenuli 12. aprila. Krenuti na tako veliki put, bez finansijskog oslonca i bez mogućnosti virtuelne komunikacije, oslanjajući se na sposobnosti ubjeđivanja uz jezičku barijeru, može se samo uz dobru volju i slogu tima. Za sedam dana prešli su 2.000 kilometara, bili u pet država i posjetili devet gradova.
“Bilo je situacija kada bismo se obeshrabrili, ali uvijek smo nastavljali dalje i nikad nas nije hvatao strah. Pred kraj nas je stigao umor, ali sve u svemu, isplatilo se. Bila je to neponovljiva avantura koju ćemo pamtiti cijelog života”, naveo je Stefan.
U gradovima koji su imali ček point, trebalo je ispuniti određene zadatke za polazak do sljedeće odrednice zadaci su bili u cilju upoznavanja kulture i istorije grada. Najteži zadatak bila je vožnja bicikla u Roterdamu, uz mapu koja je bila jako štura, a oni iscrpljeni i gladni uspjeli su da stignu na cilj 10 sekundi prije isteka vremena.
“Išli smo po principu da nećemo da razmišljamo o tome, stoga nismo imali tremu. Sve smo prepustili slučaju”, kazao je Irfan.
Pred samo kretanje u avanturu morali su u sigurnosnu kovertu ubaciti sav novac, kartice i telefone, koverta je bila zapečaćena, a u slučaju otvaranja uslijedila bi diskvalifikacija sa takmičenja što znači da bi sami bili odgovorni za sebe i svoj povratak kući. Od organizatora su dobili telefon preko kojeg su mogli samo kontaktirati sa centralom Red Bull-a uz aplikaciju sa mapom ček point tačaka i mogućnošću objavljivanja fotografija i video zapisa na njihovom sajtu.
“Prva dva dana išli smo stopom, shvatili smo da na taj način ne možemo daleko stići. U Češkoj je problem što ljudi ne razumiju engleski baš najbolje, što odmah stvara barijeru i otežava komunikaciju. Ko je čuo za takmičenje spreman je bio da pomogne, ko nije znao mislio je da je prevara u pitanju”, istakao je Dimitrije.
Studenti i uopšte mladi ljudi bili su mnogo otvoreniji za komunikaciju, neki čak oduševljeni zadatkom koji shodno tome pomagali su Ridersima na proputovanju, na način što bi im obezbijedili smještaj i obrok, a to im je bilo sasvim dovoljno.
U Češkoj su ih ljudi prijavili policiji kao migrante, ali na kraju je sve prošlo kako treba, dok su u Briselu ljudi bili zatvoreni za bilo kakvu komunikaciju i, kako oni kažu, “preplašeni” zbog nedavnog terorističkog napada.
Aplikacija BlaBlaCar pomogla im je u više navrata da nađu prevoz do odrdišta to je najveća platforma za dijeljenje prevoza u Evropi, funkcioniše na način što se ukuca početna i krajnja lokacija i pojavi se lista kontakata ljudi koji su voljni da ustupe besplatno mjesto.
Nakon stopa i BlaBlaCar-a usmjerili su se na željeznički prvoz kontaktirali bi menadžera koji bi im olakšao prolaz kod konduktera i gotovo uvijek bi dobijali prvu klasu.
“Iz Frankfurta smo se uputili ka Amsterdamu, potpuno neplanirano. Za dva i po sata smo stigli, brzim vozom u prvoj klasi. A kao najveći doživljaj izdvojili bismo kulu koja simulira slobodan pad, u Amsterdamu. Sa 90 metara visine, iznad nivoa zgrada uz predivan pogled, slobodnim padom za svega nekoliko sekundi već ste na zemljinom tlu savršen, neponovljiv osjećaj”, složili su se Ridersi.
Nakon Holandije, stigli su u Belgiju gdje, kako kažu, ljudi nijesu htjeli da izdvoje 17 eura da im kupe kartu do Pariza, a toliko im košta čokolada. Vozom su izašli iz Belgije, tačnije krenuli su iz Brisela do Turnea, pa preko granice do francuskog grada Lila. Vrijeme je isticalo ostalo je svega 20 sati do krajnjeg cilja.
“Na željezničkoj stanici u Lilu žena koja radi na informacionom pultu, napisala je poruku kondukterima uz pečat gdje je objasnila našu situaciju. To nam je olakšalo komunikaciju i prolazak bez ikakvih problema. Stigli smo do Amiensa, a onda do Pariza”, kazao je Irfan.
Na putu za Pariz kondukter, oduševljen njihovom pričom, dao im je kartice za cijeli javni prevoz po Parizu besplatno i ponudio im smještaj u kancelarijama željezničke stanice kad su stigli. Sjutradan su obišli veliki dio Pariza zahvaljujući karticma prvo su našli Kip slobode što je bio zadatak, otišli do Trijumfalne kapije i na kraju do Ajfelove kule.
“Žao nam je što nismo stigli da se popnemo na Ajfelovu kulu, kad smo već bili tu, ali nismo imali vremena. Na samom kraju osjetili smo zaista nevjerovatan osjećaj zadovoljstva. Uveče je bila svečana proslava, dobra žurka i proglašenje pobjednika”, istakao je Stefan.
Sljedećeg jutra krenuli su ka Podgorici, puni utisaka i bogatiji za avanturu života.
Za takmičenje su saznali tri dana pred krajnji rok za prijavu. Uoči isteka roka poslali su svoj kratki video, koji je bio izabran među 165 timova iz cijelog svijeta, iz 50 zemalja. U intervjuu pred polazak izjavili su da bi htjeli da posjete Madrid i Amsterdam, ali su previše udaljeni i ne bi htjeli da se toliko igraju. Međutim, uspjeli su stići do Amsterdama.
Na kraju takmičenja zauzeli su 84. mjesto. Izazov nijesu posmatrali kao konkurentno takmičenje, već više turistički.”Cilj nam je bio da što više prođemo i vidimo, pa smo ignorisali neke zadatke koji su nosili veliki broj bodova, prosto to nam nije bilo važno”, kazao je Dimitrije.
