U blizini centra grada, u obliku ćiriličnog slova Š, poput simbola, Osnovnu školu “Vuk Karadžić” ispunjavaju glasovi mališana koj i su željni novih saznanja, pišu Dnevne novine.
Tri područna odjeljenja Donje i Gornje Zaostro, gdje se nastava izvodi u kombinovanim odjeljenjima od 1. do 4. razreda i Dolac, sa 126 učenika, te 41 matično odjeljenje čine školu u kojoj se uvijek vodilo računa o prihvatanju različitosti.
Dokaz za to je činjenica da je jedna od osam škola u Crnoj Gori u kojoj rade dva odjeljenja za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama. Nastavu pohađa 17 učenika, što ta dva odjeljenja svrstava među najbrojnije u državi. Rad izvode stručna lica, sa dugogodišnjim iskustvom i željom da svojim polaznicima pruže maksimum.
Prvi čovjek škole Živko Šekularac kaže da im je cilj da mlade ljude pripreme na najbolji način za budućnost koja im slijedi i to ne samo na polju obrazovanja, već i vaspitanja.
“Potvrda ostvarenosti našeg rada su uspjesi naših bivših đaka, koji nikada ne zaboravljaju svoje početke sa nama, uz našu podršku i razumijevanje, jer pod ovim krovom se odrasta kroz obrazovanje i druženje”, kazao je on.
Mnoge generacije uspješnih ljudi opismenjenih pod ovim krovom obavezuju da se nastavlja istim putem. Ljubav prema djeci, svijest da se “znanje množi dijeljenjem”, dovodi do uspješnih rezultata i 25 diploma “Luča” u prethodnoj godini. Nagrade se nižu na opštinskim, državnim, pa i međunarodnim takmičenjima.
Elena Pešić, učenica petog razreda, svestranost pokazuje iz svih predmeta. Lijepo piše, recituje, glumi, govori strane jezike. Pohađa školu glume, modernog plesa, engleskog jezika. Školu doživljava kao veliku ustanovu u kojoj djecu uče lijepom ponašanju, osnovnoj kulturi i znanju.
“Za uspjeh i plasman na takmičenjima potrebno je dosta truda i rada. Ali kada stigne nagrada u ruke, srećna sam i ponosna”, kaže Elena.
Mladi “matematičar” Filip Došljak učenik je osmog razreda. Po ugledu na stariju sestru, zavolio je matematiku, a nastavnik Darko Đurašković prepoznao je njegov talenat.
“Na Školskom takmičenju 2013/14. godine osvojio sam prvo mjesto, sa 90 bodova. Iste godine sam na Državnom takmičenju osvojio treće mjesto. Rad sam nastavio i u sedmom razredu i postigao slične rezultate: na Školskom takmičenju drugo mjesto, a na Olimpijadi znanja treće mjesto i drugu nagradu”, priča Filip.
On kaže da priprema za takmičenje ne zahtijeva puno vremena, pa može da uživa u odrastanju sa svim nestašlucima koji prate njega i njegove drugare.
Ivana Šćekić, učenica devetog razreda, uspješna je atletičarka. Nepune dvije godine se bavi atletikom kao član Atletskog kluba “Lim”. Postigla je zapažene rezultate na takmičenjima u državi, uglavnom prva mjesta.
“Uspjesi ne izostaju ni na međunarodnom nivou. Uvijek sam među prvima”, s osmijehom ističe Ivana.
U školi je odličan učenik i kaže da je sport ne ometa u tome. Naišla je na podršku drugara i razumijevanje nastavnika.
Ovu beransku školu krasi preko 300 pehara, plaketa, diploma i priznanja koji su dokaz i primjer uspješnog rada kako u nastavnom, tako i u vannastavnom procesu. Osim učenika i nastavnika, i škola je dobijala zavidne nagrade, među kojima je najznajačniji “Oktoih”.
Dr Saša Raicevic: Ovdje sam stekao svoja prva znanja
Pored učenika koji svakodnevno afirmišu školu, isto čine i uspješni ljudi koji su svoja prva znanja sticali u ovom zdanju.
Danas su oni uspješni ljekari, političari, profesori… Među njima je i dr Saša Raičević, koji je rođen u Beranama 1964. godine. Prva znanja stekao je upravo u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić”, koja su mu bila potpora za ono što je danas načelnik Odjeljenja operativne ginekologije na Ginekološko-akušerskoj klinici Kliničkog centra Crne Gore u Podgorici.
“Škola ‘Vuk Karadžić’ mi je ostala u najljepšem sjećanju jer sam u njoj stekao prva znanja koja su mi otvorila vrata svih uspjeha u budućnosti. Odrastali smo uz nesebična znanja, koja su nam
pružali vrsni predavači i razumijevanje dobrih pedagoga, među kojima danas imam dosta prijatelja”, prisjeća se dr Raičević.
Nastavnici ponosni kada ih učenici nadmaše
Rad sa učenicima je složen, obiman i zahtjevan posao, ali istovremeno i lijep, jer se upravo pred očima nastavnika razvijaju nove ličnosti, stvaraju se nove priče.
Moto nastavnika Matematike Darka Đuraškovića je da onaj koji podučava uvijek uči.
“Biti nastavnik je odgovornost, ali i privilegija”, kaže on.
“Nastavnici iznjedre ostale profesije, ostaju ponosni kada ih učenici nadmaše znanjem i uspjesima. Imao sam to zadovoljstvo da u dosadasnjem radu budem mentor i najboljim matematičarima. Talenat se da prepoznati, a radom se izgrađuje put ka uspjehu. Svakako, vjera u učenika i uloženi trud se isplate, a rezultati su i moja nagrada”, istakao je Đurašković.
Predstava “Liliputanska svadba” je na Festivalu dječjeg stvaralaštva “Čedo Dragović” u Baru dobila nagradu za predstavu u cjelini, a treće mjesto za režiju pripalo je profesorici Razredne nastave Tatjani Janjušević.
“Nevini pogledi puni ljubavi i iščekivanja uvijek me iznova razoružaju i daju mi nove ideje i snagu da istrajem na svom plemenitom putu”, kaže Tatjana i dodaje da “mali veliki ljudi kriju u sebi najranije osjećaje koje treba razvijati i njegovati da bi postali kompletne ličnosti”.
“Najljepši u ovom poslu su rezultati koje postižemo. Uspjesi se nižu od prvih slova, brojeva, stihova do univerzitetskih diploma. Na početku svih tih puteva stoje dobri učitelji”, zaključuje Janjušević.
Nastavnici se slažu da je njihov najvažniji zadatak na putu obrazovanja i vaspitanja mladih ljudi u pravom trenutku shvatiti i razumjeti potrebe učenika, naučiti ih poštovanju i uočavanju pravih vrijednosti.
Svoj poziv, već godinama, predano i sa puno ljubavi obavljaju defektolozi Dragoslavka Đokić i Danka Miladinović u Odjeljenju za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama.
One smatraju da je najteže raditi na pažnji i koncentraciji učenika, ali da je i veliko zadovoljstvo pomagati im u sticanju i savladavanju novih vještina.
Njemica se vezala za školu i kolege
Karin Švedes je profesorica Njemačkog jezika. Švedens, koja dolazi iz Njemačke, već deset godina u beranskoj školi realizuje nastavu za učenike po Programu za sticanje jezičkih diploma.
“Za vrijeme boravka u ovoj školi vezala sam se za kolege, ali posebno za učenike. Imala sam sreću da steknem puno bogatog iskustva. Pomenula bih mnoge učenike sa kojima sam učestvovala na takmičenjima u čitanju i državnim takmičenjima i koji su osvojili puno prvih, drugih i trećih nagrada. Tu spadaju i brojni učenici koji su stekli jezičke diplome I i II -a, troje od njih su čak dobili visoke stipendije za studiranje u Njemačkoj. Treba pomenuti i nekoliko razmjena sa učenicima škole u Wedelu, prilikom kojih su učenici bili smješteni u crnogorske i njemačke porodice, gdje se razvilo duboko prijateljstvo”, kazala je Švedens.
