Rektorka Univerziteta Crne Gore za Pobjedu govori o izazovima u reformskim procesima, ulozi Univerziteta u društvu, statusu studenata i profesora kao i o borbi protiv korupcije u visokom obrazovanju.
Ušli smo u zahtjevnu fazu reforme visokog obrazovanja u Crnoj Gori. Model 3+2+3 i reforma koja je u toku uvodi mnoge nove standarde kvaliteta studiranja i znanja. Dokle se, zapravo, stiglo sa procesom reformi i kad očekujemo primjenu i realizaciju u praksi?
VOJVODIĆ: Posrijedi je nužna tzv. reforma reforme, koju je, sve su prilike, trebalo pokrenuti i ranije. U svakom slučaju, posljednji je čas. A provjera naše pripadnosti međunarodnim standardima slijedi iduće 2017. godine i korjenite promjene koje preduzimamo koje se, prije svega, tiču modela stepena sudija sprovodićemo akademske 2017-2018. godine, nakon, sigurni smo, uspješne međunarodne akreditacije našeg univerziteta. Treba napomenuti, da će, logično, 2017-2018. godine sve promjene pratiti prelazni režimi studiranja i uslova zapošljavanja, kako jeste pravna praksa.
U senzacionalističkom crnogorskom medijskom ambijentu i javnosti sklonoj prijekim ocjenama, sijanju straha i politizaciji svega i svačega, a čije su žrtve najčešće studenti i njihovi roditelji, važno je da razjasnimo da se usklađujemo sa međunarodnim standardima, da je 3+2+3 trostepeni model koji sa izuzetkom regulisanih profesija akreditujemo kao preovladavajući i najpoželjniji u Evropi da, jednostavno rečeno, omogućava veći kvalitet studiranja i bolju mobilnost i prohodnost naših studenata u prostoru evropskog obrazovanja. Dakle, reforme državnog univerziteta i njegova međunarodna akreditacija nijesu stvar ni pregovaranja unutar naše akademske zajednice, ni iznuda sa bilo čije strane, već zajednička obaveza i odgovornost pred studentom, društvom, međunarodnim standardima. I, dakako, u najboljem su skladu sa profesionalnom i akademskom etikom.
Kako teče taj kompleksan proces rada i usaglašavanja?
VOJVODIĆ: Već više mjeseci studiozno i koordinirano radimo sa timovima svih univerzitetskih jedinica. Kroz argumentovanu razmjenu mišljenja, uz konsultaciju međunarodnih eksperata, akademska zajednica je izuzetno angažovana. U kreativnom i kritičkom dijalogu. Najkraće i konkretno rečeno, kroz taj proces definišemo jasne ishode učenja, uvodimo stručnu praksu u nastavu osnovnih studija i jačamo kompetencije diplome mastera, samim tim i doktorskih studija. Ističem, trostepeni model nudi najbolje mogućnosti i rezultate u povezivanju sa društvom i privredom, pogotovo u pravcu sposobnosti za preduzetnički i kreativan pristup primjeni profesionalnih znanja, sposobnosti za samozapošljavanje i uopšte veće zapošljivosti svršenih studenata. Zapravo, najviše reformskog posla iziskuje struktura dvogodišnjih master studija, gdje će se stečena bazična znanja usko stručno nadograđivati. Ovaj tzv. drugi sprat obrazovanja poseban je garant podizanja kvaliteta znanja. Ako će reformisane osnovne studije kroz obaveznu stručnu praksu podići kompetencije i vještine stečene bečelor diplomom i dati joj do sada nedostajući smisao na tržištu rada a hoće onda će kroz tzv. drugi stepen obrazovanja, master diploma postati garant dobre diversifikacije studija i podizanja kvaliteta i primjene tog stečenog profesionalnog znanja. Biće to prava ulaznica za treći stepen doktorskih studija. Posebnu pažnju posvećujemo studijskim programima za nastavničke profesije. Projektujemo model petogodišnjih studija. Taj model je već ustanovljen na prostoru Zapadnog Balkana i iskustvo pokazuje da je donio značajan kvalitet. Važna novina je i engleski jezik kao obavezni strani jezik tokom šest semestara, što je uslov brže internacionalizacije Univerziteta i samopouzdanja naših studenata u procesu odlazne mobilnosti i usavršavanja.
Kada govorimo o eventualnoj redukciji broja određenih studijskih programa, rekli ste da je riječ o traganju za održivim i uporedivim modelom u odnosu na evropske univerzitete. Svakodnevno u medijima osviću informacije o tome kako se pojedini smjerovi ukidaju, pa čak i fakulteti. Koje studijske programe planirate da ukinete i zašto?
VOJVODIĆ: Moram to reći, ova reforma ne odnosi se samo na unapređenje kvaliteta nastave i znanja, nego i na suštinsko ispravljanje propuštenog ili zanemarenog u prethodnim reformskim ciklusima. Ona jeste svojevrsni raskid sa praksom stihijskog razvoja i hiperprodukovanja studijskih programa i smjerova, bez staranja o održivosti i bez odgovornosti za zapošljivost kadra. To između ostalog znači i da se pri koncipiranju studijskih programa u obzir uzimaju svi relevantni parametri koji garantuju njihovu održivost potrebe tržišta rada i društva za određenim stručnim profilima, uporedivost i konkurentnost na tržištu obrazovanja i rada, valjan kadrovski potencijal koji će prenijeti adekvatna znanja, ali i rezultati dubinske analize stanja na UCG koja je urađena prije ulaska u bilo kakve reformske zahvate. Da pojednostavim, mi ne ukidamo, nego restruktuiramo postojeće programe. To su kvalitativne promjene i restuktuiranje postojećeg. Studijski programi i smjerovi koji u tom procesu bivaju istisnuti, nadomješteni su novim kvalitetom.
Kroz statusne reforme ove studijske godine nastao je i funkcioniše Filološki fakultet. Ima li u planu sličnih promjena ili sasvim novih studija?
VOJVODIĆ: Smatram Filološki fakultet veoma značajnim činiocem novog ustrojstva UCG. Dobre učinke i povoljan uticaj već uviđamo. A veoma se radujemo reformama Biotehničkog fakulteta i Fakulteta za turizam, koje pripremamo u namjeri da profilišemo bolji kvalitet visokoškolskog kadra za ove crnogorske strateške razvojne grane. Pripremamo i nove interdisciplinarne studije. One će, sigurni smo, izazvati posebno interesovanje i studenata i poslodavaca. Agro-biznis, Energetika, Zaštita životne sredine, Bezbjednost hrane, Mehatronika u skladu sa najsavremenijim trendovima i potrebama tržišta. Naši stručni timovi ih modeliraju kako bi bili na korist prije svega studenata, ali i društva, što i jeste misija državnog univerziteta. Imamo izuzetnu podršku i pohvale stručnih konsultanata za kreativnost i do sada uloženi trud naših profesora i naučnika koji se ukrštaju u zajedničkom radu sa različitih fakulteta.
Uvijek ponavljate da je u fokusu reformi student. Kakvi su današnji studenti Univerziteta Crne Gore?
VOJVODIĆ: Kad govorimo o potencijalu više od 20.000 samo studenata UCG -a, ali i o svakoj individui među njima, koja gradi integritet vlastite ličnosti i osposobljava se za profesionalnu karijeru, što drugo reći nego da su oni budućnost Crne Gore. Zato je, valjda, borba za bolji kvalitet njihovog znanja riječju, za agilnog studenta i referentnog nastavnika neupitna za bilo kojeg člana naše akademske zajednice. A gdje su tek oni talentovani ili oni najtalentovaniji, budući vrhunski naučnici i umjetnici… Visoko obrazovanje je golema odgovornost i ono direktno utiče i preliva kvalitet na srednje i osnovno, ne smijemo zaboravljati. Zato ponavljam, student je u centru pažnje ovih reformi, ali i student doktorand i budući docent jer oni su i sadašnji i budući oslonac modernog evropskog UCG-a. UCG je garant razvoja i postojanosti crnogorske države. Naravno, uloga i mjesto Univerziteta Crne Gore, uz dužno poštovanje privatnih institucija visokog obrazovanja, odlučujuća je, nezamjenjiva i bez konkurencije za prosperitet države Crne Gore.
Šta se čini kako bi se borili protiv problema korupcije u obrazovanju? Plagiranja seminarskih, diplomskih, magistarskih, doktorskih radova česta je tema. Ove godine Univerzitet dobija program koji će detektovati plagijate. Šta se čini kako bi se borili protiv problema korupcije u obrazovanju?
VOJVODIĆ: Softver za otkrivanje plagijata samo je jedan od mehanizama za otkrivanje neovlašćenog preuzimanja autorskog djela koji će nam, nakon instaliranja, pomoći da unaprijedimo mjere protiv ovih zloupotreba. Aktima Univerziteta utvrđene su jasne procedure u slučaju plagiranja, ali i drugih nedozvoljenih radnji u toku provjera znanja i drugih aktivnosti studenata i nastavnog osoblja. Donešena su i strateška dokumenta poput Plana integriteta na UCG, Etičkog kodeksa. Sud časti radi u punom kapacitetu, dok se na najvišem organu Univerziteta Senatu razmatraju svi slučajevi u kojima se osnovano sumnja da je došlo do povrede akademskih normi. Jasno, dakle, ne sjedimo skrštenih ruku i ne čekamo da drugi riješe naše probleme.
Kako je crnogorski univerzitetski profesor pozicioniran u odnosu na njegovog evropskog kolegu? Da li mu se primakao s platom i ugledom u društvu?
VOJVODIĆ: Ne bih rekla da postoji ikakva zabrinjavajuća sjenka koja pada na ugled i poziciju univerzitetskog profesora u našem društvu. Naprotiv. Ako i postoji, spada u probleme nastale iz nepostojanja obrazovnog i kulturnog kontinuiteta u Crnoj Gori. Evropski profesor je suočen sa žestokim dinamizmom i istraživačkom borbom, veoma stresnim visokim zahtjevima za referentnost, ne samo u sticanju referenci za napredovanje, nego i kroz jaku konkurenciju na tržištu. Kod nas još nema takve utakmice. Često o tome slušamo neposredno iz usta naših kolega. U visokorazvijenim društvima i naučnim zajednicama sa velikom tradicijom i vrhunskim rezultatima, univerzitetski profesori su, naravno, bolje i plaćeni.
Kako se postaviti pred odgovornom dužnošću u ovako globalno teškim vremenima?
VOJVODIĆ: Obrazovanje je strateški razvojni faktor nove Crne Gore i mora se mnogo raditi na unapređenju svih nivoa obrazovanja ukupnog sistema obrazovanja. Kažem, ako želimo profesionalce, stručnjake, dobro upravljanje, kreativni rad a taj kapacitet nasušno treba novoj Crnoj Gori upravo sve to moramo obrazovati. Zato je najveći izazov kreiranje ambijenta podrške vrijednosnom sistemu, podstreka za novu i veću referentnost posebno naših mlađih generacija nastavnika na čijim je plećima budućnost UCG, kao i razvijanju osjećanja pripadnosti razvojnim iskoracima Univerziteta. Vjerujem u nove od nas bolje generacije. One dolaze i zato moramo dijeliti radni optimizam, biti posvećeni radu na reformama ovdje i sada.
Često je Vaš rad izložen kritikama jer ste otvorili ,,Pandorinu kutiju” i od početka mandata ušli u teške reforme Univerziteta i rad na njegovoj međunarodnoj prepoznatljivosti…
VOJVODIĆ: Izašli smo iz krize upravljanja, inovirali legislativu Univerziteta, zaustavili finansijsku spiralu dugovanja, integrišemo Univerzitet, popeli smo se gotovo hiljadu mjesta na referentnoj listi univerziteta… Nijedna promjena nije laka, jer zahtijeva odlučivanje, kreativnost, ali i vrijeme za razumijevanje i sagledavanje. Stalno to uzimam u obzir pri otporima i problemima. Uz to, kroz svakodnevni rad na reformama, unutar procesa, u razmjeni iskustava sa kolegama i stranim ekspertima, ojačavate motivaciju. Sa požrtvovanim prorektorskim timom i širim saradničkim zadovoljna sam postignutim rezultatima. Brojni su, vidljivi su, osnažujući, mjerljivi.
Novinarstvo kao dio master programa na smjeru komunikologije
Slučaj Fakulteta političkih nauka je ipak uzburkao javnost?
VOJVODIĆ: Bura u čaši vode. Politizovano ili ne, začuđujuće ili ne, iz te oblasti obrazovanja se očekuje liderski reformski stav, a ne proizvoljne ocjene i nesporazumi. Razočaravajuće je, zaista, što se na bazi poluinformacija, spekulacija ili u korist pojedinačnih interesa prave, kako kažete, slučaj i senzacija tamo gdje ih nema. I manipuliše javnošću. Rekla sam već da je reforma konsultativni proces koji uključuje veliki broj aktera, kojima je cilj da se dođe do najboljih rješenja za kvalitetno obrazovanje i znanje. Tako je i sa Fakultetom političkih nauka. Moram reći da konstruktivno sarađujemo sa upravom fakulteta i timom za reforme. Finalizujemo izradu elaborata na obostrano zadovoljstvo rezultatom strukture koja se ukazuje politologija i međunarodni odnosi, socijalni rad i socijalna politika i komunikologija, u okviru koje će novinarstvo biti razvijeno kroz master program, kako bismo imali pouzdano bolji kvalitet obrazovanja ovog kadra. Da bismo to ostvarili, doprinos daće i povećan procenat praktične nastave. Nastavnički potencijal ćemo brižljivo razvijati i projektovati od naših mladih snaga i, naravno, bićemo otvoreni za angažman međunarodnog kadra, tamo gdje je nedostajući, baš kao i za referentne mentore, kako ne bismo gubili na kvalitetu. Velike kulture žive od divljenja pred dostignutim, a male od omalovažavanja dobrih rezultata
Akademska zajednica je intelektualno srce jednog društva. Da li crnogorska akademska zajednica ima snagu da mijenja društvo na bolje, bude motor razvoja i korektor loših navika?
VOJVODIĆ: Najbolja je koju ovo društvo ima. A njena nepresušna i najodgovornija misija je upravo amfiteatar ili radionica i laboratorija za obrazovanje zdravomislećih, kreativnih, slobodnih i profesionalno sposobnih ljudi, koji mogu i moraju da doprinose i vlastitom i opštem dobru. Zato nemamo pravo na zadržavanje reformskih procesa i relativizaciju kriterijuma na kojima počiva dignitet same akademske zajednice. Visoko mišljenje o sebi moramo dokazati mjerljivim referencama. Autoritet akademskih referenci mora biti u srazmjeri sa misijom i odgovornošću u društvu. A, ima naša zajednica izuzetnih rezultata, referentnih profesora, naučnika, umjetnika, vrijednih mladih istraživača. Ipak, kroz aktuelne procese ekonomske, političke i kulturne emancipacije, samoprecjenjivanje i olako omalovažavanje ukazuju se, načelno, kao boljke našeg mentaliteta i fenomen specifičnog crnogorskog neanonimnog društva. Od toga nije imuna ni naša akademska zajednica, ma koliko to paradoksalno zvučalo. Često ponavljam: velike kulture žive od divljenja pred dostignutim, a male od omalovažavanja dobrih rezultata.
