Vukadinović tuži Vojvodić: Ne odgovara im što pamet prodajemo drugim državama

“Grupi neostvarenih pojedinaca koji trenutno upravljaju crnogorskim Univerzitetom ne odgovaraju oni koji svoju pamet prodaju u drugim državama i zato su tamo nagrađeni. To su jedni od najboljih izvoznih proizvoda Crne Gore. Ali, u rukovodstvu UCG-a gdje je rektor bez magisterija i doktorata, što je svojevrsna beskrupuloznost, a pri tome je ne samo partijski već i lični rektor šefa režima, tako nešto je itekako moguće”, kazao je CdM-u Vukadinović.

Prema njegovim riječima, sa slučajem nepravosnažnog otkaza se pokušava skrenuti pažnja i premjestiti ciljevi sa mnogih manipulacija i procesa koji su u toku ili slijede.

“Kao što je krivična prijava protiv rektora za otimanje novca univerzitetskim jedinicama mimo zakonskih odredbi ili nesavjesno poslovanje predsjednika Upravnog odbora koji je oštetio UCG za više od 120 hiljada eura plaćenih na ime bespotrebnih i unaprijed izgubljenih zbog sudskih troškova i vještačenja za nadoknade uposlenicima za plate za koje su bili zakinuti, opet svojevrsnim nasiljem rukovodstva Univerziteta. A da se ne govori o pravosnažnim presudama pojedinim profesorima za plagijat”, tvrdi Vukadinović.  

Kada je riječ o konkretnom slučaju profesora koji imaju angažman na univerzitetima u drugim džavama stvari su, naglašva on, pravno potuno jasne i precizne.

“Radni odnos univerzitetskih profesora u dvije države je moguć i zakonit. Zakon o radu Crne Gore ne uređuje radni odnos kod dva poslodavca u različitim državama. Takve odnose treba da uređuju međudržavni sporazumi između država koji ne postoje. Država Crna Gora ih nije potpisala ni sa jednom državom u regionu. Zbog toga ni jedan zakonski propis, a kamoli podzakonski akt ne mogu tretirati odnose angažmana u drugim državama. Dokaz za tako nešto je par činjenica sadržanih u izjavamama kako ljudi sa UCG-a, tako i onih koji tumače zakonske propise”, objasnio je Vukadinović.

Dakle, dodaje Vukadinović, prva stvar koja je značajna je da dvojni radni odnos u dvije države nije u suprotnosti sa Zakonom o radu Crne Gore.

“Pošto se Zakon ne bavi odnosima u drugim državama, onda se i niži akti (Statuti, Ugovori i sl.) ne mogu baviti time i to nije u domenu njihovog obuhvata. Jer, ako se bave time onda su neusklađeni sa zakonom”, objasnio je Vukadinović. 

Istina je, naglašava on, da pojedinci i interesne grupe pokušavaju ograničiti i spriječiti one koji nešto znače u svijetu da se tamo i ispolje.

“Oni ne žele da problematiziraju stanje da li je uopšte u redu da se profesorom Univerziteta može nazivati neko ko ne mrdne dalje od Momišića, Tološa ili Budoša, i ko može samo predavati na UCG-u, kao što je slučaj sa aktuelnim rukovodstvom UCG-a. Očito da nereferentni pojedinci na UCG-u, a koji su pozicije zauzeli zbog bliskosti sa režimsko političko-partijskim-klanovskim-kriminalnim strukturama, imaju veliki problem sa pojedincima koji nešto znače u okruženju i koji svojim iskustvom i dokumentovanim referencama podižu prag na, za njih, nedostižan nivo”, kazao je Vukadinović.

Naglašava da državi Crnoj Gori i UCG-u treba biti čast da njegovi nastavnici i saradnici predaju na drugim univerzitetima, a pogotovo u drugim državama.

“To je i ključni faktor koji se boduje i cijeni pri akreditacijama Univerziteta. Svi oni koji znaju što je moderni univerzitet, mobilnost profesora i studenata, bolonjska reforma i internacionalizacija studija mogu se sa time ponositi. Šarlatani i bleferi ne. Jer, oni samo i opstaju u svijetu obmana, manipulacija i javne histerije”, ističe Vukadinović.

Tvrdi da su stalni radni status i izbori na drugim univerzitetima u drugim državama vrhunac nastavne, naučne i stručne karijere svakog nastavnika.

“Znači to da ti nastavnici nisu samo trenutno na univerzitetima u drugim državama da popune neke trenutne praznine, već da je njihova prepoznatljivost trajno poželjna za regionalni akademski prostor. A pri tome naravno u formalno pravnom smislu ne krše ni jednu normu na koju se odnosi radni, pravni, prostorni i društveni okvir Zakona o radu Crne Gore i drugih pozitivnih propisa”, naglašava Vukadinović.

On smatra da je dobro što će slučaj tri nastavnika sa UCG dobiti svoj epilog u pravosnažnoj sudskoj presudi.

“Ali tada se svi moraju suočiti sa odgovornošću za takvo stanje. I oni koji dobiju i oni koji izgube u sporu. S tim što ako gubitnici budu oni koji sudske troškovi i kamate ne plaćaju iz svoga džepa, nego iz kase UCG moraju ozbiljno razmisliti o svojoj daljoj sudbini na UCG, jer će nanijeti materijalnu, a i drugu štetu UCG. Mada je i ovako nanijeta nemjerljiva šteta UCG, koji se sam urušava od sebe uz pomoć rukovodstva kakvo je neko instalirao. A možda je i to bila namjera. Vjerujem da poslije pravosnažne presude za ovaj slučaj više ni jedan nastavnik UCG neće morati kao kakav poslušni đačić, a takvom trenutnom statusu su velikim dijelom i sami krivi, da traži dozvolu raznoraznih klanovskih i interesnih grupa za svoj angažman van države Crne Gore, pa ni unutar države, ukoliko mu njegove reference budu preporuka za tako nešto”, zaključio je za CdM Vukadinović.

U međuvremenu, Univerzitet Crne Gore UCG došao je do nesumnjivih dokaza da dupli radni angažman, osim Srđana Vukadinovića, Mihaila Mijanovića i Slavice Perović imaju još tri profesora – Ana Pejanović i Boris Brajović sa Filozofskog fakulteta i Rašid Hadžić sa Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću.

Profesorica Pejanović ima stalno zaposlenje na Univerzitetu Apeiron u Banjaluci, Hadžić predaje na Univerzitetu u Novom Pazaru, a Brajović na Bogoslovskom fakultetu u Foči, saznaje Pobjeda.

Univerzitet je pokrenuo postupak provjere radnog angažmana za još 15 profesora koji puno radno vrijeme provode na drugim visokoškolskim ustanovama. U ovom slučaju se najvjerovatnije radi o honorarnom angažmanu za koji Senat Univerziteta Crne Gore nije dao saglasnost.