Šarić i Joksović se nisu vidjeli više od pet godina, kako je sam prvooptuženi rekao na posljednjem ročištu 20. marta, kada je na njegov prijedlog ovaj svjedok ponovo saslušan na suđenju po optužbi za šverc 5,7 tona kokaina.
Kako Blic saznaje, na ročištu iza zatvorenih vrata Šarić je odmah rekao: „Stari smo mi drugovi bili… Ja obećavam, nema nikakvih problema“.
On se obratio sudiji Siniši Petroviću sa idejom da zagrli Joksovića.
Šarić je zatim ispitivao svjedoka da li poznaje pojedine optužene, o štampariji koja je bila u vlasništvu Joksovića, prodaji stanova u Beogradu i zemljišta na Zlatiboru…
Šarić je optuživao svjedoka da je „iznio dvadesetak laži“ pozivajući se na dokumentaciju, koju je njegova odbrana predala sudu, kao i svjedoke čije je saslušanje predloženo. Navodio je da Joksović nije prijavio svu imovinu, dok mu je svjedok odgovarao da je na tužilaštvu i sudu da sve proveri.
Joksović je uzvraćao Šariću nazivajući ga „Potirača“. Šarić mu je viknuo: „Pričaj… idemo, piči, čovječe, nisi više zvijezda! Ovo je fer suđenje sada, nije Darko neprijatelj više“.
Tek na kraju su kratko pričali o drogi.
Šarić: Je l‘ ti Milovac istukao brata? (Milovan Milovac, u bjekstvu, optužen sa Šarićem za šverc kokaina)
Joksović: Jeste, po tvom nagovoru?
Š. – Kako s nekim možeš da budeš dobar, a istukao ti je brata? Objasni mi to.
J. – To ste vi krili…
Š. – Ko krio? Ti si mene pitao pred Mirkom Kneževićem, gospodine svjedoče saradniče. (Mirko Knežević, optužen za šverc kokaina)
J. – To su tvoje fore. Znači ti si bio druge ljude, pa si poslije s njima sjdio…
Š. – Joksoviću, slobodno ti pričaj.
J. – Bolje da te ne brukam.
Šarić je nastavio da pita Joksovića za prebijanje brata tvrdeći da je samo zato optužio Milovca.
Joksović: To je čista glupost.
Š. – Pa stani, je l‘ ti istukao brata?
J. – Jeste, po tvom…
Š. – Poslije svadbe, je l‘ ti istukao brata?
J. – Jeste, po tvom nalogu.
Š. – Slomio mu ruku, je l‘ tako?
J. – Da, po tvom nalogu. Oni su smiješni, jer oni nisu znali da koračaju bez tebe.
Šarić je kazao da oprašta sve Joksoviću, sem što mu je isprovocirao ženu.
Joksović: Evo, iznio je jednu veliku notornu laž, znači da sam mu ja maltretirao ženu, takva je priča bila po gradu. Obezbjeđenje tvoje žene je maltretiralo moju ženu. Imam snimke, diskove. Znači ja ću donijeti to i pokazati… I hoću da ga pitam, ko je gađao “zoljom“ štampariju? (Štampariju BMG-NM u Beogradu, čiji je suvlasnik Joksović, pogodili su „zoljom“ 24. februara 2013. nepoznati napadači)
Šarić: Kako ću, čovječe, moju štampariju da gađam, je l‘ si normalan?
J. – A ko je postavio pod onaj kafić eksploziv? (Joksović je suvlasnik kafića “La prinćipesa” u beogradskom naselju Žarkovo koji su nepoznati napadači digli u vazduh 7. juna 2011)
Š. – Pojma nemam, čovječe.
J. – Po drugi put, ne znaš ništa?
Š. – Da li si normalan?
J. – Dobro, hvala.
Š. – Pa, možda Mango. Zašto ti meni nikad ne kažeš: “Ti si sa Mangom”, zašto Čume (Ljubiša Buha Čume). Čume je, to mislim. Zašto ti meni nikad nisi rekao da je on uplatio to, i tamo sa Dragašom da je imao stvari. Znaš li ti koliko je on meni, taj špijun dopunio sa Papajom (ranije je Šarić rekao da je Papaja general Rodoljub Milović) da mi prave igre… Ja ostajem pri svome. Eto samo to kažem. Ovo je između nas, nema tu ništa. Ja ostajem pri svome. Eto, šta da ti kažem? Vjeruj da mi je žao, a možda mi ne vjeruješ, zaključio je Šarić.
Međusobno se dopisivali
Šarić i Joksović su upali u polemiku i oko pisma koja su razmjenjivali dok je prvooptuženi bio u bjekstvu. Šarić je tvrdio da ga je Joksović usmjeravao da postane svjedok saradnik, pozivajući se na pismo koje je u spisima. Joksović je rekao i da će možda pronaći Šarićevo pismo.
Šarić: Dobro, priznao je da je pisao pismo, eto nešto je priznao. Sad bih ga zagrlio…
Joksović: Šta ćeš, desi se…
