Ipak, ova službena zabilješka dio je dokazne građe krivične prijave, koju je protiv njega nedavno podnijelo Više državno tužilaštvo u Podgorici.
U predvečerje 11. avgusta 2008. godine, Kalinić je, prema toj zabilješci, bio maskiran, a dok je prilazio žrtvi u kafeu “Palma”, posredstvom telefona sa slušalicama, održavao je kontakt sa logističarima, čija imena su poznata policiji, ali za sada nema dovoljno dokaza za njihovo hapšenje.
Sagovornik Dnevnih novina iz policije ispričao je da je Kalinić tada naveo da je nekoliko trenutaka uoči likvidacije upozoravao osobu sa “druge strane veze” da mladić na kojeg ga navodi nije Ivan Delić. “Kreteni, ovo nije Delić!” Saučesnik mu je na to odgovorio, takođe ga nazvavši pogrdnim nadimkom, da jeste, spočitavajući mu da se uplašio.
“Kada je to čuo, Kalinić se navodno iznervirao, a onda je prišao Goranu Pejoviću i u njega ispalio šaržer metaka, koji su ga “pokosili”, prepričao je sagovornik DN.
Zabuna je zapravo nastala zato što je Pejović sjedio za stolom sa Kalinićeve desne strane sa trojicom drugova, dok je za stolom lijevo bio Delić u majici iste boje i, takođe, sa prijateljima. Osobi, koja je putem telefona iz neposredne blizine navodila Kalinića, njih dvojica su zapravo bili na obrnutim stranama.
DN ranije su objavile da su inspektori zabilježili i tadašnju Kalinićevu tvrdnju da zna gdje je zakopao pištolj, nakon ubistva. “Sada kada biste me odveli tamo, znao bih gdje sam ga zakopao”, bile su navodno njegove riječi.
Takođe, ispričao je za čiji račun je trebalo da ubije Delića i to za pozamašnu sumu novca, ali nije detaljisao da li mu je novac isplaćen.
Sretko Kalinić, zvani Beli i Zver, jedan je od organizatora atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića i pripadnik bivšeg kriminalnog zemunskog klana. Osnovna Kalinićeva uloga u zemunskom klanu bila je da likvidira osobe čija bi ubistva naručio Dušan Spasojević. Za učestvovanje u atentatu, presudom Okružnog suda u Beogradu, osuđen je, po tri osnove, na 35 godina zatvora, a ta presuda je kasnije ublažena na 30 godina. Kalinić je nekoliko godina kasnije osuđen i na 40 godina zatvora za učestvovanje u ubistvima, otmicama i terorističkim djelima zemunskog klana. Poslije sedam godina provedenih u bjekstvu, Kalinić je u julu 2010. godine uhapšen u Zagrebu u Hrvatskoj.
On je tada priznao da je počinio barem 20 ubistava i da je, između ostalih, ubio Ninoslava Konstantinovića i Milana Jurišića, koji su obojica osuđeni za atentat na premijera Đinđića i zločine zemunskog klana, kao i Zorana Vukojevića koji je ubijen u Beogradu, 2006. godine, nakon što je, kao svjedok-saradnik, dao iskaz na suđenju za atentat na Đinđića. Kalinić je tokom boravka u zagrebačkom pritvoru, istražiocima otkrio da je 11. avgusta 2008. godine trebalo da likvidira Ivana Delića, u budvanskom kafeu „Palma”, te da je greškom likvidirao mladića iz Nikšića koji je nosio istu majicu kao Delić.
Dnevne novine saznaju da crnogorski pravosudni organi još nijesu raspisali Interpolovu potjernicu za Kalinićem, te da se ne zna ni kad će, jer im se i ne žuri, s obzirom da se trenutno nalazi na služenju višedecenijske kazne u zatvoru Zabela.
Njegov advokat Slavko Petrić kazao je DN da sa Kalinićem nije razgovarao u vezi sa ovim slučajem, za koji je saznao posredstvom medija, te da nije upoznat sa predmetom.
Iako je istraga, uprkos postojanju službene zabilješke, godinama tapkala u mjestu, obrt u slučaju donio je nalaz vještačenja video snimka sa mjesta ubistva, koji je upoređen sa fotografijom Kalinića. “Iako je bio prilično maskiran, vještaci su utvrdili da je riječ o istim konturama lica”, saopštili su nedavno istražitelji.
