Status zaštićenog svjedoka do sada je, zakonski, bio rezervisan samo za procese u kojima je okrivljenima prijetila kazna od najmanje deset godina robije, piše Pobjeda.
Zakonskim izmjenama od prošle godine zaštićeni svjedok se može pojaviti i u procesima kada se dokazuje neko krivično djelo kažnjivo sa najmanje pet godina zatvora.
Institut zaštićenog svjedoka prvi put je u crnogorskom pravosuđu primijenjen u sudskom procesu za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića.
Krivičnim vijećem u tom postupku predsjedavao je nekadašnji sudija, sada advokat Lazar Aković.
Epizoda sa zaštićenim svjedokom imala je neslavni epilog jer je identitet svjedoka otkriven u medijima…
Iz pozicije nekadašnjeg sudije Aković navodi da je dužnost suda i organa koji učestvuju u krivičnom postupku uvijek da istinito i potpuno utvrde činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke.
„Činjenice se, između ostalog, utvrđuju i iskazima svjedoka koji pružaju sudu dragocjene podatke i omogućavaju pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja u onom njegovom segmentu koji se tiče njihovih iskaza“, ističe Aković.
Prema njegovim riječima, važno je procijeniti realni dokazni kredibilitet svjedoka koji može biti osjetljiv na razne uticaje i ne uvijek pouzdan.
Bez obzira na sve ove okolnosti, još se nijedno krivično procesno zakonodavstvo, kako ističe, nije odreklo saslušanja svjedoka kao načina izvođenja dokaza.
„Naročitu opreznost sud mora da ispolji prilikom ocjene dokaza iskaza svjedoka u predmetima organizovanog kriminala, gdje su posebno izraženi destruktivni uticaji na svjedoka, potencijalne prijetnje, podmićivanje i slično“, ističe advokat Aković.
Kako naglašava, to posebno važi za iskaze specifičnih kategorija svjedoka, gdje spadaju zaštićeni svjedok i svjedok saradnik.
Zaštita se manifestuje kroz poseban način učestvovanja i saslušanja svjedoka u krivičnom postupku: recimo pod pseudonimom, saslušanje uz pomoć tehničkih uređaja, odnosno zaštitni zid, uređaja za promjenu glasa, za prenos slike i zvuka …
Advokat Ranko Radonjić pojašnjava da su prednosti ovog instituta što daje mogućnost dokazivanja krivice, s druge strane ne može se od nekoga očekivati da svjedoči nauštrb njegove lične i imovinske bezbjednosti, odnosno bezbjednosti njemu bliskih osoba.
On smatra da zbog činjenice da smo mala sredina, ovaj institut još nije zaživio kod nas.
„Odluku o primjeni, prekidu, prestanku ili produženju primjene programa zaštite svjedoka donosi posebna komisija“, navodi advokat Ranko Radonjić.
Komisiju za primjenu programa zaštite svjedoka čine sudija Vrhovnog suda Crne Gore, državni tužilac Vrhovnog državnog tužilaštva, rukovodilac jedinice za zaštitu svjedoka, direktor organa uprave nadležnog za izvršenje krivičnih sankcija i psiholog koga imenuje ministar rada i socijalnog staranja.
Prema proceduri nakon što komisija primi zahtjev, potencijalni zaštićeni svjedok prethodno se podvrgava ljekarskom pregledu, popunjavanju posebnih upitnika nakog čega se zajedno sa mišljenjem rukovodioca primjene programa zaštite, dostavlja komisiji, koja je dužna da odluči o zahtjevu najkasnije u roku od 30 dana.
Cilj primjene programa zaštite svjedoka je da se osigura lična i imovinska bezbjednost građaninu koji ispunjavanjem svjedočke dužnosti pomaže pravosuđu. Istovremeno, cilj je da se obezbijedi vjerodostojnost iskaza otklanjanjem eventualnih prepreka za iskreno i potpuno svjedočenje.
