Njihova najčešća objašnjenja koja daju istražiteljima su, recimo, da roditelji ne vode dovoljno računa o njima ili imaju neki, za njih, nerješiv problem u školi.
Nedavno su pojedini mediji pisali da na Cetinju “kruži bijeli kombi“ koji krade djecu. Takvi navodi su odmah demantovani iz Uprave policije.
I na Primorju su evidentirane lažne prijave o pokušaju kidnapovanja. Upravo takav jedan slučaj se nedavno dogodio u Baru. Pobjedin izvor iz istrage objašnjava kako je akter ove priče bila djevojčica koja se sa sjevera sa porodicom doselila u taj grad. Sredina, odnosno društvo u školi nije lijepo prihvatilo njen dolazak. Svakodnevno su je navodno prozivali i upućivali su joj ružne nadimke.
“Jedan čovjek je pokušao da me otme”, ovo su bile riječi djevojčice koja je pred istražiteljima tvrdila da je kidnapovana. Nakon toga je iznijela detalje. Kada je tog dana završila časove, uputila se uobičajeno pješke prema kući. Krenula je ka barskom šetalištu. U jednom momentu je zapazila kako bijelo vozilo polako prolazi pored nje. Okrenula se, a čovjek je zgrabio i ubacio u auto. U vozilu nije bilo zadnjeg sjedišta, a na prozoru se nalazila folija. Čovjek je nosio fantomku, pa je samo mogla da vidi njegove oči. Visok je, kazala je, bio oko metar i 70. Nosio je čizme.
“Sjećam se da mi je na glavu stavio neku tkaninu, a na usta ljepljivu traku. Selotejp trakom mi je vezao ruke. Dok je vozio ništa nije pričao”, kazala je djevojčica istražiteljima.
Ona je pretpostavila da je otmičar usmjerio automobil prema Sutomoru. Iznenada je mogla opet sve da vidi. Kidnaper joj je uklonio tkaninu sa glave. U međuvremenu je zubima izgrizla selotejp traku i oslobodila je ruke. Skočila je na otmičara, ugrizla ga je za ruku i iskočila je iz auta, jer je usporilo.
“Počela sam da trčim. Zustavila sam se na kratko i onda sam se usmjerila prema Baru. Nije me stigao otmičar, jer sam srela neke ljude koji su me dovezli do grada”, jasna je bila djevojčica.
Odmah je krenula potraga za otmičarom. Počeli su da saslušavaju pojedine osobe i pregledaju kamere koje se nalaze na javnim prostorima kako bi identifikovali osumnjičenog pomoću video zapisa. Djevojčica im je uz pratnju majke pokazala na kojem mjestu je otmičar odvezao i kuda se sve kretao.
Nije dugo trebalo da se dođe do istine.
“U istrazi je ključno bilo to što nijesmo uspjeli da pronađemo auto na kameri na mjestu gdje se navodno nalazilo. To mjesto nije pusto, jer tuda stalno cirkulišu ljudi. Razgovarali smo sa njima i niko nije mogao da potvrdi priču o kidnapovanju”, kaže izvor iz istrage.
Djevojčica je ubrzo priznala da je izmislila priču. Kazala je da je željela na ovaj način da privuče pažnju zbog lošeg statusa u školi.
“Česti su ovakvi slučajevi koji su plod dječje mašte. Nije nam bilo ovo prvi put da se izmisli otmica zbog statusa u školi ili porodici. U Podgorici je, recimo, tako jedna maloljetnica isto uradila zato što joj je majka bila razvedena i smatrala je da joj ne posvećuje dovoljno pažnje”, zaključuje izvor.
