Hronika

Sukobi između ISIL ćelija na Balkanu: Raskol i među uvoznicima zla

 

Oni ne odustaju od vehabističkih učenja, ali su, kažu, razočarani u (odnekud) nametnute ili čak i samozvane muslimske vođe koji djeluju iz takozvanih logističkih centara, uglavnom iz zapadnoevropskih zemalja, ali i sa Balkana.

Prema njihovim riječima, radi se pretežno o grupacijama neiskrenih Alahovih i sljedbenika Poslanika Muhameda koje nema ko da kontroliše, uprkos sve brojnijim sumnjama da su i bukvalno opljačkali navodno ogromne sume novca namijenjene aktivnim i potencijalnim ISIL ratnicima sa ovih prostora. U tom prljavom poslu svim raspoloživim sredstvima pomaže im i veliki broj imama novoosnovanih džemata u Bosni, Sandžaku i na Kosovu.

U pitanju su vjerski službenici veoma uticajni u svojim sredinama, koji su nezadovoljni zvaničnim islamskim zajednicama, njihovim djelovanjem i podrškom „islamskom svijetu”. Zbog nezadovoljstva, formiraju paradžemate i medžise; odvajaju vjernike od takozvanih državnih vjerskih organizacija, zajednica i njihovih zvaničnika i okreću ih radikalnim vjerskim učenjima.

U Bosni je, primjera radi, do februara djelovalo 38 paradžemata i paramedžisa, da bi se 14 poslije kompromisa sa ulemom Huseinom Kavazovićem, vratilo pod okrilje Islamske zajednice u BiH, ali ih je 24 istrajno u pokušajima radikalizovanja unutarvjerskih odnosa. Na Kosovu je situacija još komplikovanija, a broj izlazaka iz Islamske zajednice trostruko veći. Mesdžidi (molitvena mjesta izvan „zvaničnih“ džamija) su na gotovo svakom koraku, u kućama, stanovima, poslovnim i radnim prostorima, a vehabistički pokret je sve moćniji i ambiciozniji kada je u pitanju širenje uticaja na muslimane u nekim djelovima Srbije, ali i Crne Gore.

Sljedbenici

Uticajni rožajski vehabija M. Š. kada je u pitanju situacija u vehabističkim krugovima u Crnoj Gori, ocjenjuje da je svaki radikalizam vezan za podršku tzv. Islamskoj državi uvezen upravo iz Bosne i sa Kosova, a glavne veze su instalirane u logističkim ćelijama u Hadžićima, Tutinu, okolini Podujeva, Uroševcu, Prištini i Kačaniku. Pominje manju plavsku grupaciju radikala koja je okupljena oko navodnog paradžemata ElBejan, čiji je nastanak upravo posljedica djelovanja vehabističkih vođa iz okruženja.

U Rožajama vehabijskih paradžemata nema, ali unutarvjerske podjele nijesu mimoišle ni ovu sredinu. Prema njegovom mišljenju, ključni krivci za takvu situaciju nijesu ni vehabije, pa ni tekfirdžije (šejtanski sljedbenici) no višegodišnji sukobi između sandžačkog muftijstva na čelu sa bivšim muftijom Muamerom Zukorlićem i Islamske zajednice u Crnoj Gori, na čelu sa reisom Rifatom Fejzićem. Zukorlić je uz svog sljedbenika hafiza Abdurahmana ef. Kujevića „instalirao” i posebne škole Kurana, zatim takozvanu žensku medresu, alternativne mesdžide, a prije gotovo dvije godine i političku partiju (Bošnjačku demokratsku zajednicu) na čelu sa Hazbijom Kalačem.

Šverceri

U takvoj situaciji, kako objašnjava ovaj Rožajac, stvara se nebranjeni prostor za nedobronamjerne sa prevelikim fesovima na premalenim glavama, čije misije su posebno pogubne po mlade muslimane u siromašnim, zatvorenim sredinama.

Prema njegovim informacijama, upravo te grupacije ljudi regrutovale su većinu državljana Crne Gore islamske vjeroispovijesti u ISIL formacije, a oni koji budu otkriveni kao posrednici tretiraju se uglavnom kao najobičniji šverceri ljudi koji bi trbuhom za kruhom na zapad.

U tu vrstu „šverca ljudi”, a u stvarnosti posredništva u regrutaciji i distribuciji potencijalnih džihadista, uključene su, prema svjedočenjima dobro obaviještenog novopazarskog sagovornika E. Ć. i grupe Sandžaklija s obje strane granice (između Crne Gore, Srbije i Kosova). Riječ je o dobro uigranim timovima sposobnim da se snađu u gotovo svim neprilikama, a kada budu otkriveni, aktiviraju uvijek spreman alternativni plan kojim dokazuju da sa terorizmom i ISIL regrutacijama nemaju ništa, predstavljajući se tek kao posrednici u transferu ekonomskih migranata ka zapadnoevropskim zemljama. Ako je suditi po nekoliko odvojenih akcija u Srbiji, Bosni, na Kosovu, u Albaniji, Italiji i u Crnoj Gori, moglo bi se zaključiti da su bezbjednosne službe, naročito u posljednjih desetak mjeseci, identifikovale neke od koridora kojim su balkanski trgovci zlom bezbjedno stizali do markiranih, ali i dobro maskiranih ciljeva, pa su neka nedavna hapšenja i u našoj zemlji veoma interesantna. Za sada, u interesu istrage, ćute i policija i nadležna tužilaštva…

Zanimljivi će biti i rezultati takozvanog izviđaja povodom dva predmeta vezana za učešće državljana Crne Gore u stranim oružanim formacijama, a prema izvorima jednog od ovdašnjih dnevnika, istragom je obuhvaćeno više osoba. Podsjećanja radi, izviđajna faza počela je početkom marta, štura informacija medijima je dostavljena sredinom istog mjeseca i od tada se iz Specijalnog državnog tužilaštva, tim povodom, niko nije oglašavao.

Balkanska statistika

Prema izvještajima Balkanske istraživačke mreže, čiji je autor novinarka Anita Rice, tokom 2012. i 2013. godine na ISIL ratištima bilo je 13 državljana Crne Gore i u tom periodu nije evidentiran nijedan povratnik.

Nakon gotovo dvoipogodišnjih istraživanja Pobjede i brojnih kontakata sa desetinama veoma dobro obaviještenih ljudi, uglavnom muslimanske vjeroispovijesti, počev od Sarajeva, preko Tutina, Novog Pazara, Prištine, Kačanika, Podujeva, Kukeša, Plava, Rožaja, Bara, Ulcinja i Podgorice može se sa visokim stepenom sigurnosti konstatovati da su na ratištima u Siriji, Iraku, a u novije vrijeme i Libiji, tokom četiri godine „regrutovana“ 33 crnogorska državljanina. Među njima i četiri žene i dvije đevojčice predškolskog uzrasta, koje su tamo stigle sa majkom A. K. i ocem M. H.

Prema pouzdanim informacijama, tokom borbi poginula su šestorica naših državljana. Prva žrtva je bio rožajski radikalni islamist A. I. krajem 2012, a posljednja 18-godišnji E. H. iz Plava, koji je poginuo u Siriji na samom kraju 2015. godine. Sa ratišta se vratilo devet državljana, među kojima i dvojica čija krajnja destinacija nije bila Crna Gora, dok je trenutno među ISIL teroristima 12 muškaraca. Tokom ove godine nije bilo povratnika, a zabilježen je jedan pokušaj odlaska u Siriju. Radilo se o ženskoj osobi M. K. iz Plava…

Što se okruženja tiče, prema izvještajima Balkanske istraživačke mreže, od prije dvije godine, sa Kosova je na ratišta otišlo oko 300, iz Makedonije 207, Bosne 200, Albanije 107 i iz Srbije 50 „regruta“. Povratnika je u tom periodu evidentirano na Kosovu 130, u Makedoniji 70, Bosni 50, Albaniji 42 i Srbiji sedam.

S obzirom na dinamiku događanja u okvirima takozvanog kalifata, odnosno unutar terorističke ISIL države, realno je pretpostaviti da se od 2014. do ovog trenutka mnogo toga promijenilo. Na bolje ili na gore, teško je procijeniti.

Send this to a friend