Govori i o dojučerašnjim sljedbenicima. Ljudima koji su mu „izuvali cipele; klanjali se i glavu stavljali na panj, da bi se najednom okrenuli grupama i moćnim pojedincima bez morala kojimaje vjera samo plašt iza koga se skriva nezajažljiva pohlepa“. Poručuje da će svi kurejšijski manipulatori, na štetu poštenih muslima, biti uskoro poznati, a za nekoliko mjeseci, njihove vođe kažnjene, piše Pobjeda.
Na pitanje o čemu se tačno radi on pominje sudbinu najuže familije Adisa Salihovića, koji je poginuo na sirijskom ratištu, a čija porodica živi danas u Rožajama, u totalnoj bijedi. Pominje i Amira Babačića iz Petnjice. Mladića o čijoj se sudbini, već dvije godine, ne zna ništa. A, neko nepoznat, ako je suditi po dokumentaciji navodno dobavljenoj iz Beča, iz kancelarije izvjesne nevladine organizacije registrovane u Austriji, u Damirovo ime podigao je krajem septembra prošle godine 27,5 hiljada eura…
Po istim scenarijima, prema svjedočenju jednog od Pobjedinih novopazarskih sagovornika, „isplaćivana je“ i većina ISILboraca sa prostora Sandžaka, a porodice poginulih se zastrašuju kako bi odustale od potrage za novcem koji im je navodno sljedovao. Kao primjer on navodi slučaj porodice poginulog Elvina Pramenkovića, koja je umjesto novca, dobila svojevrsnu besplatnu zaštitu i oprost od onih koji su namjeravali da je kazne zbog nedoličnog odnosa prema dužnosti slijeđenja na Alahovom putu.
Kao što je Pobjeda već u nizu tekstova detaljno informisali, tragova novca kojim su navodno trebalo da budu „obeštećene“ familije petorice poginulih državljana Crne Gore, jednostavno nema. Novopazarski i rožajski izvori kažu da ni prema njihovim saznanjima niko, nikada, ni posredno ni neposredno, nije dobio nijedan jedini cent. Novac je, kažu, djelimično završavao u logističkim bazama u Beču, Hadžićima, Novom Pazaru, Prištini, Kačaniku i Kavaji.
No, najveći dio plijeni grupa „logističara” okupljenih oko bečkog radikalnog imama Nedžada Balkanija, zatim Nusreta Imamovića, Idriza Biljibanija i Huseina Bilala Bosnića. Svi oni imaju svoje ljude na području Sandžaka, a iz takozvanog regrutnog centra Furkana, koji je u Novom Pazaru svojevremeno formirao Abid Podbićanin, nadziru se, kontrolišu i usmjeravaju radikalne vjerske grupacije na prostorima Crne Gore. Još se ne radi o čvrstim, jedinstvenim organizacijama, sa jedinstvenim komandnim centrom, pa je uz novac, i borba oko liderskih pozicija na lokalnim nivoima važan razlog sve češćih i žešćih sukoba, unutar i između pojedinih radikalnih grupacija.
One su, inače, koncentrisane na teritorijama plavske, ulcinjske, barske, rožajske i podgoričke opštine i imaju zajedničku ideju potpunog otklona od svih organa i službenika Islamske zajednice u Crnoj Gori. Djeluju unutar hermetizovanih zajednica do petnaestak ljudi, vjerske obrede obavljaju u privatnim kućama, stanovima, garažama, poslovnim prostorima.
Rožajski sagovornik (vehabija) ne vjeruje da u Crnoj Gori ima više od 100 pristalica takozvanog vehabističkog pokreta, a u Rožajama ih je jedva dvadesetak. Primjećuje, kaže, da sve veći broj odlazi u Bosnu i na Kosovo, a povratnici su sve rjeđi. Većina, kada ode, poslije izvjesnog vremena prekida gotovo s ve veze sa svojom sabraćom i o malo kome se bilo što pouzdanije može saznati.
Rijetko se javljaju i najužoj familiji, pa se mnogi manipulatori iz bližeg i daljeg okruženja i na tome žele okoristiti nudeći informacije po cijenama koje se kreću od 500 do 5.000 eura.
U tom prljavom poslu uspostavljeni su brojni lanci posrednika, na međunarodnom nivou od Švedske, Njemačke, Austrije, preko Slovenije, Hrvatske, Bosne, Srbije (Sandžaka), Kosova i Albanije. Sve se tobože koordinira iz centra u samom takozvanom kalifatu, a pod nadzorom navodnih eksperata za istraživanja i distribuciju informacija ISIL-agencije Al-Hajat. More informacija tobože se šalje sigurnim kanalima do takozvanih islamističkih ćelija u pomenutim zemljama, a odatle, posredničkim vezama do porodica ili njihovih zastupnika koji dobijaju obaveznu proviziju, od 50 do 500 eura.
I sve je apsolutno neprovjerljivo i apsolutno nepouzdano, uvjerava naš izvor, naglašavajući da se radi o još jednoj nedostojnoj masovnoj prevari čiji se ključni akteri skrivaju iza islama, Alaha i poslanika Muhameda. Ukoliko se bilo ko usudi da posumnja u posredničke misije, moralnost misionara i istinitost dostavljenih (dez)informacija, slijede sumjičenja za nevjerništvo i špijunažu. Zato u javnosti nema gotovo nikakvih ozbiljnijih informacija o ovoj vrsti trgovine ljudskim tragedijama…
Šejtanska posla, stići će ih kazna
U jednom od lanaca trgovaca informacijama, uglavnom o tragičnim sudbinama džihadista sa ovih prostora koji su bili ili su još na ISILratištima, prema informacijama Pobjedinog novopazarskog sagovornika (A. K.) i njegovog saradnika (S. P.), ima i dvadesetak muslima iz Crne Gore. Oni se, navodno, bogate na tuđim žrtvama, predstavljajući se iskrenom braćom koja hoće da pomognu, ali za pare.
Polovina njih poslovima distribuiranja raznih vrsta informacija, ali i vrbovanjem potencijalnih džihadista, bavi se iz susjednih država, dok su ostali zaduženi za posredovanje i rade za proviziju. Uključuju se, kaže on, i u poslove prebacivanja migranata u neku od evropskih zemalja.
“Šejtanska su to posla i jedva čekam da ih stigne kazna; a znam da hoće zaključuje”, zaključuje Pobjedin sagovornik.
