Omladina dovede babu ili djeda u prodavnicu mobilnih telefona, kaže koji će telefon – Ajfon, HTC, Samsung i sl., što starijima ne znači puno, a cijenu “prijave” tek kad treba da se potpiše ugovor o vraćanju rata.
To se desilo penzioneru Draganu kojeg je unuk „zakinuo“ za par stotina eura.
„Nakon što sam podigao potvrdu iz Fonda PIO o kupovini na rate, unuk me je poveo u jednu od prodavnica da odaberemo telefon, što sam i učinio jer je odličan i primjeran učenik“, kazao je Dragan na početku razgovora.
Ni slutio nije da će ovaj srednjoškolac odabrati jedan od novijih pametih telefona.
„Ja koristim ovaj na tipke, mislio sam da telefon neće biti skuplji od 50 eura. Ova djeca su mnogo dosjetljiva i prate trendove kojih u moje vrijeme nije bilo “, dodaje ovaj penzioner.
Nije mu mogao reći ne, jer je on umjesto djeda odlučio o modelu, a i prodavačica je, kako kaže, tek na kraju saopštila cijenu.
„Nijesam mogao odustati, jer je sve riješeno umjesto mene, a i nijesam mogao pred svima vratiti telefon u izlog“, zamišljeno nastavlja Dragan.
Ubuduće ga unuk neće moći prevariti, jer će unaprijed voditi računa o svemu. A kako se obavezao na ugovor od dvije godine, misli da mu nikakva kupovina neće padati na pamet.
„Na rate nikad više, da otplatim ovo i završio sam sa ratama i mobilnim telefonima“, zaključuje on i dodaje da je unuku sve oprošteno iako nije zaboravljeno.
Da omladina koja preko baka i djedova kupuje telefone najčešće cilja na najsuplje, potvrdila nam je i radnica u jednoj od radnji u kojima se prodaju mobilni telefoni, Jelena.
“Rijetko kad su to neki jeftiniji modeli. Djeca uvijek biraju najnovije i najbolje telefone“, kaže prodavačica.
Kupovina na rate, po riječima sociologa Srđana Vukadinovića je nešto što ranije u našen društvu nije postojalo. Ranije su Crnogorci kupovali po devizi “čist račun duga ljubav”, a sad je kako tvrdi Vukadinović takva kupovina samo „omča oko vrata“.
“Crnogorsko drustvo je ušlo je u tu fazu konzumerizma koji sa svojim marketiškim smicalicama ulazi u strukture društva kojima je lako maniplisati. Kad se uđe u kupovine na rate, u kojima, kao nema kamate to je kao ulazak u začarani krug iz kojeg nema izlaska”, smatra Vukadinović.
Na ulazak u začarani krug, najčešće pristaju stariji koji će, kako tvrdi on, po svaku cijenu će ispuniti želje svojih unuka, jer je želja za markiranim stvarima izražena u našem društvu. Unuci, dodaje on nekad žele da imaju sve što njihovi vršnjaci iako nemaju novca za to.
“Danas su markirane stvari pomodnost crnogorskog društva. Ljudima je mnogo bitnija marka nego da li im to poboljšava kvalitet života. A i stariji će pomoći unuka ili unuku da ne oskudjevaju i da ne osjete podređenost u odnosu na vršnjake”, dodaje Vukadinović.
Ipak, ima i sugrađana koji odolijevaju i unucima i ratama.
“Kad mi se pomenu rate ili ankete prelazim na drugu stranu ulice. Ne interesuju me nikakve rate, ni kupovina a ni pitanja o tome. Ni mobilni telefoni me ne zanimaju”,kazao nam je jedan Podgoričanin kojeg smo sreli u centru grada.
