Kako navodi, Glavni grad nema adekvatan preventivan program kroz koji bi se nasilje među mladima sa učestalog svelo na optimalan nivo.
“O karakteru i alarmantnosti situacije u Podgorici najbolje govore dva slučaja nasilja među mladima koja su dobila medijski publicitet i van Crne Gore. Akteri su ženska banda i djeca bogataša. Osioni momci podgoričkih bogataša su nam slikovito pokazali kakvo nam je stanje u domovini, nudeći sirotinji srednji prst. Sinovi uglednih i moćnih otaca su pokazali pravu istinu i sliku o rezultatu 25-godišnje vladavine DPS-a i da je po njihovom poimanju morala, koje su vjerovatno naučili od roditelja u Milovoj Crnoj Gori jedina sramota nemati novac, a sve drugo je u tom cilju dozvoljeno”, smatra Lakušić.
Prema njegovim riječima, ovakva degradacija moralnih vrijednosti i njihovog poimanja je najbolja potvrda sistematskog uništavanja iskonskih vrijednosti koje su kroz vjekove bili glavno obilježje u Crnoj Gori.
“Jednostavno, mjerilo uspjeha postao je novac bez obzira na način na koji se do njega dolazi, dok su porodica i obrazovne institucije izgubile u ekonomskoj tranziciji svoju vaspitnu ulogu. Sve to prati poremećen sistem pozitivnih vrijednosti, budalom se smatra svako ko je uljudan, gubitnik je onaj ko ne krade, a glup onaj ko govori istinu”, ukazao je Lakušić.
Prema njegovim riječima, činjenica je da djeca danas imaju mnogo slobodnog vremena, dok roditelji nijesu u mogućnosti da se adekvatno posvete svojoj djeci.
“Surova borba za egzistencijom ne ostavlja puno slobodnog vremena za porodicu. Česta je pojava da roditelji nemaju zaposlenje, već da moraju na „crno“ da rade kako bi obezbjedili egzistenciju, pa se nameće pitanje da li treba porodicu kriviti kao jednog od uzročnika neprihvatljivog ponašanja djece ili je sistem u našoj državi doveo do toga da porodica polako gubi svoju osnovnu ulogu? Posebno je opasno da veliki dio delikventskih ponašanja ostaje nekažnjen i da je tamna brojka nekoliko puta veće od zvanične”, ukazao je Lakušić.
Govoreći o programu „Borba protiv nasilja“, Lakušić tvrdi da se za njega ulaže veliki novac, ali da on njega nema pozitivnih efekata.
“Dok s jedne strane pojedinci i nevladine organizacije zarađuju od toga, s druge strane imamo porast broja neprihvatljivog ponašanja kod mladih. Dakle, sve dok se u državi ne riješe socio-ekonomski i politički problemi imaćemo i problem neprihvatljivog ponašanja mladih u Podgorici čija je stopa rasta postala alarmantna. Nezaposlenost, bijedne plate i strah od gubitka posla direktno utiču na razvoj mladih ljudi. Uslijed toga mladi hoće, a to je prirodno, da dosegnu moć, materijalnu samostalnost, posao, a kada to nijesu u mogućnosti oni se odaju alkoholizmu, narkomaniji, krađi i drugim oblicima delikventnog ponašanja. Međutim, gospodi na vlasti očigledno da odgovara postojeće stanje i ne žele da im se omladina razlikuje od njih samih koji su iz Sirogojno džempera preko noći uskočili u Armani doživljavajući sebe kao hijene, a državu kao plijen bez obaveze da objašnjavaju i zakonu i građanima odakle im toliko bogatstvo”, zaključio je Lakušić.
