Društvo

VIDEO i FOTO: Kraj nje stalno prolazite, a unutra nijeste bili: Uđite u Sahat kulu!

Do tada, u Sahat kulu može da uđe samo onaj kome to JU “Muzeji i galerije Podgorice” dozvole. Ključ je kod njih.

Ekipa CdM-a je poželjela da uđe u Sahat kulu, da bi vam pokazala kako ona izgleda iznutra jer napamet znate samo njenu spoljašnost.

Katanac sa dotrajalih vrata za nas je skinula autorka konzervatorskog projekta, Magdalena Radunović.

Čim je naša ekipa ušla u Sat kulu, znatiželjni građani su požurili za nama jer njena otvorena vrata nijesu nešto što svakog dana gledaju. Ipak, Radunović je Podgoričanima objasnila da uslovi u Sahat kuli nijesu idealni, zbog čega ne može da im dozvoli ulaz prije nego se završi obnova.

I, stvarno, prvo što nas je sačekalo na prizemlju bile su montažne aluminijumske stepenice kojima se nije lako popeti i koje vode na prvi sprat.

Ipak, uspon do vrha vam lako pada jer umjesto stepenicama koje se ljuljaju, put nastavljate visokim drvenim stepeništem koje ima ogradu. 

Najzanimljiviji detalj enterijera je svakako stari satni mehanizam sa zupčanicima, čekićem i klatnom koji se nalazi na trećem spratu. Stari mehanizam i zvono su izliveni u italijanskom gradu Basano kod majstora Pjetra Kolbahinija 1890. godine.

“Dugo vremena na njoj nije bilo sata, ali prije dvadesetak godina visoko na njenoj zapadnoj strani je postavljen novi. U toku 2012.godine, izvršena je elektrifikacija sata. Ugradnjom novog digitalnog mehanizma spoljašnji izgled sata i same kule nije promijenjen, a i stari satni mehanizam sa zupčanicima, čekićom i klatnom ostao je u kuli. Stari mehanizam i zvono iz 1890.godine sada su neodvojivi dio kulturnog dobra Sahat-kule”, rekla nam je Radunović.

Put do vrha, osim toga što je prostor uzak, otežava činjenica da je sredina kule “otvorena” zbog mehanizma za sat. Ovo je prizor koji vidite dok se penjete ka vrhu, koji kod nekog osjetljivijeg može da izazove vrtoglavicu. Takođe, iz iskustva, preporučujemo da vodite računa o vremenu kad ulazite u Sahat kulu. Naša ekipa se u njoj “zadesila” oko pola dva popodne, pa je sat otkucao jednom na milimetar od nas, što nije najprijatniji osjećaj, ali prošli smo dobro uz komentar “Ovo je odlično, zamisli da je 12 sati”.

Da je bilo vrijedno popeti se na vrh, bilo nam je jasno kad smo stigli do njega. Malo prašine na odjeći je cijena koju smo platili da bi smo dobilI potpuno novi pogled na Podgoricu. 

Naš grad, s vrha Sahat kule, izgleda ovako:

I, dok se čeka njena obnova i mogućnost da je obiđu i Podgoričani i stranci, podsjećamo vas na to kako je ona izgledala početkom 20. vijeka.

Send this to a friend