Putujući međunarodni cirkus Monte Karlo iz Italije došao je u Podgoricu nakon devet godina. Predstave se izvode dva puta u toku noći i to u 17 i 20 časova i traju dva sata.
Oko podne počinju vježbe, da bi u 17 časova šou mogao da počne. Svaku noć oko 600 ljudi dođe da uživa u čarima cirkusa, koji se nalazi u blizini Hrama Hristovog Vaskrsenja. Mjesta ima za oko 1.000 ljudi.
Direktor Đani Manđarelo se ovim poslom bavi već dugo godina. Za CdM ističe da cirkus nudi razne mađioničarske tačke, akrobate, klovnove. Ipak, kako nam je kazao, posjetioci najviše uživaju u životinjama.
“Treba uskoro da nam dođu konji, a očekujemo i pitona. Ipak, najveća senzacija su tigrovi. Mogu s pravom da kažem da 70 odsto publike dolazi samo zbog tigrova. Imaju razne tačke i trikove koje izvode, od preskakanja krugova do trika da je tigar zapravo “ljut i bijesan”, priča nam on.
Kad tigar napuni godinu i po dana uvodi se “u šemu” i počinje njegova dresura. Jako je bitno da se sve radi postepeno i bez žurbe, dakle dreser treba da se igra sa njim non stop, da jede pa čak i da spava, da bi stvorio osjećaj bliskosti. Kako kaže dreser Armando iz Italije, obučavanje traje do treće godine života.
“Životinja jednostavno mora da shvati da ste vi njoj prijatelj. “Opasne” životinje kao što su tigar i lav je teže dresirati nego na primjer bizona koji je bezopasan. Do sada mi se nikada nije desio neki incident. Nikada se nijesam plašio životinja, a i ne smije im se nikada pokazati da ih se plašiš. Jednostavno ih volim. To su moja djeca”, kaže on.
Armando jedini smije da uđe u kavez kod životinja i da se “druži” sa njima. Ostalim radnicima to nije dozvoljeno. Najlijenija je ženka nilskog konja Glorija, dok su tigrove i lava morali da odvoje jer se baš nijesu podnosili.
“Nijesu više zajedno jer su se prije nekoliko dana potukli. Sada su razdvojeni i mirni smo. Priroda je namjestila da se tigar i lav nikada ne sretnu jer se njihove snage i moći ne mogu mjeriti, niti se mogu takmičiti ko je jači. Spojio ih je samo čovjek. On je kriv za sve”, šali se direktor, ističući da je jegov najveći ljubimac noj.
Svoju tačku imaju i vijentamske svinje koje su jako brze.
S obzirom da se građani žale da su karte od osam eura za odrasle i pet za djecu preskupe, Đani nam kaže da je održavanje cirkusa jako skupo, kao i samo održavanje životinja.
“Dovoljna vam je činjenica da ovi tigrovi pojedu 30 kilograma mesa dnevno. I tako svaki dan pa računajte. Trebalo nam je puna tri dana da rastegnemo šatore i postavimo mobilijar. Tu su i troškovi komunalija, struja i računi za vodu. U Italiji država donira hranu za cirkuske životinje, pa zamislite koliku oni svijest o tome imaju i koliko žele da ulažu u sve ovo. Jako je teško raditi u našoj državi koja nema nikakve zakone vezano za ovaj vid zabave. Osim toga, mislim da uopšte nije skupo, s obzirom da za dva sata dobijete nevjerovatnu zabavu i užitak”, ističe on.
Kaže nam da je jako teško voditi “cirkuski život”.
“Ovdje rade porodice, četiri brata i njihova djeca. U italijanskoj tradiciji je već 130 godina da uveseljavaju narod sa cirkuskim predstavama, to je njima u krvi. Putujući život je neobjašnjiv i jako težak. Prije nego što su došli u Crnu Goru bili su u Kuvajtu. Ne može svako da stane u ovaj krug, okružen reflektorima, svi u tebe gledaju i svi od tebe očekuju nešto senzacionalno. Ja ne bih mogao tim da se bavim”, istakao je on.
Na pitanje kako se italijanskim cirkusantima dopada Crna Gora, Đani u šali kaže da je njima svaka zemlja lijepa.
“Svako će ti to reći, a mislim da ih nešto to puno i ne zanima. Njima su život reflektori, ljudi koji dođu da im aplaudiraju i prikolice u kojima spavaju. Mislim da ne obraćaju puno pažnje na ljepote naše države”, iskren je on.
Nakon Podgorice planiraju da posjete Ulcinj i primorske gradove, a u glavonom gradu Crne Gore će se zadržati još nekoliko dana.
I kao što kažu stihovi “Pričaće djeca o svjetlima arene, vježbaće krišom kod kuće neki štos”, tako da požurite, zgrabite šećerne vune i uživajte u zabavi koje će vam cirkus ponuditi. Jedno je sigurno-dosadno vam neće biti!
