Ekonomija

Camaj: Razvitak Tuzi se zasniva na otvaranju kafića i kladionica

 

Saopštenje Camaja:

Nekada je stanovništvo ovog područja od svog rada, što se pretežno odnosilo na poljoprivrednu djelatnost, bilo dobro upošljeno i od svog rada sasvim pristojno živjelo. Poljoprivreda se u Malesiji zadnjih godina svela na puko preživljavanje svih koji se njome bave, opadanjem broja onih koji se bave poljoprivredom, katastrofalnog stanja na tržištu na kojem tokom čitave godine djeluje osmišljeni monopol od strane uvozničkog lobija, koji obara cijene naših proizvoda do te mjere da poljoprivrednike dovodi u veoma nezavidan položaj, da često moraju da budu zadovoljni ukoliko im se vrati uloženo.

Problemi u Tuzima su brojni. Po mom mišljenju, ključni problem je velika nezaposlenost, prije svega mladih ljudi. Mladi ljudi koji se više nego ikad školuju po državnim i privatnim univerzitetima, a koji nakon završenih studija nemaju ideju ni predstavu  šta bi i kuda bi sa diplomom i onim za šta zu žrtvovali godine rada i truda.

 Zapošljavanje po partijskoj liniji je ključna preporuka za posao u ovoj opštini u sastavu Glavnog grada. Navešću samo jedan primjer iz ne tako daleke prošlosti, tačnije 2011. godine u Upravi naše opštine u sastavu Glavnog grada,  donešena je nova sistematizacija radnih mjesta (godinu ranije su bili lokalni izbori na kojima je u Tuzima koalicija na čelu sa DPS-om svrgnula s vlasti dotadašnje predstavnike vlasti), odjednom i bez potrebe za bilo kakvom racionalizacijom radnih mjesta, ukidaju se neka radna mjesta koja su popunjena, izmišljaju se dodatni uslovi za pojedina radna mjesta, samo kako bi se na neki način riješili službenika koji nije “njihov”. Jedina krivica službenika koji su pokrivali ta radna mjesta je što su profesionalno radili svoj posao od samog osnivanja opštine u sastavu Glavnog grada, Tuzi, kao eksperimentalnog oblika lokalne samouprave u Crnoj Gori. 

Osim navedenog, nezvanično im je saopšteno da moraju biti svjesni kako funkcionišu stvari u Crnoj Gori i da im se ne može oprostiti činjenica da nijesu partijski orijentisani za neku od partija koje su predstavljale vlast u Tuzima. Ovakvo stanje stvari u Tuzima, slika je i prilika naše tužne društvene realnosti, podijeljeni  na one podobne i nepodobne.

Svjestan činjenice da opština u sastavu Glavnog grada nema kapaciteta da zaposli sve kojima je potreban posao, pitam se šta je sa investicijama, sa projektovanim budžetom za pijacu i vrtić, i mnogi drugi projekti, zašto se u ovaj kraj sa velikim kapacitetima proizvodnje u poljoprivredi, ne pokrene kakva proizvodnja, gdje bi se pojavila mogućnost zapošljavanja mladih ljudi. Zašto se u srednjoj školi u Tuzima ukida smjer poljoprivrede, pa zar taj smjer nema uposlenje na našem području?  Zašto se u toj istoj školi ne preuzme inicijativa za otvaranje i drugih stručnih smjerova, pa nećemo valjda svi biti akademci kod kuće i diplomama okačenim o zid. 

Zašto niko od nadležnih iz Tuzi ne preduzima ništa na uspostavljanju kontakta i partnerstva izmedju opštine u sastavu Glavnog grada i naše dijaspore po svijetu, koja je decenijama unazad donirala milione eura, koja je zaslužna za sve veće sagradjene objekte , puteve, stipendiranje studenata svake školske godine, finansijske pomoći najugroženijim i brojne druge izdatke zarad boljitka ovog područja. Zašto ta moćna dijaspora u koordinaciji sa zaposlenima u upravi u opštini u sastavu Glavnog grada ne bi počela investirati na kapitalnim projektima koji bi bili za dobrobit društva? Mislim da je ključni problem nepovjerenje koje dijaspora ima prema našim institucijama i sistemu u cjelini, a rješenje u svemu tome vidim u promjenama u sistemu koje će doći kad tad, a što se prije dese, tim bolje za sve nas.

Zašto političke partije, kojih na ovom području ima ne mali broj, bukvalno spavaju i ne čine ništa po ovom pitanju i brojnim drugim koja se godinama gomilaju, a niko da makar pokuša da da sugestiju, a kamoli preduzme kakvu inicijativu za pokušaj oporavka ovog mjesta. Krajnje je vrijeme za promjene, koje su nužne, za oporavak kraja i društva u cjelini, te promjene i boljitak za sve nas moramo izdejstvovati zajedno, nema vremena za gubljenje, moramo i to nam je obaveza, zbog naše budućnosti i budućnosti naših potomaka. Zato sam ja u Demokratskoj Crnoj Gori. 

 

Send this to a friend