„I djelovi vlasti opstruiraju ovu veliku i, iskreno se nadam, prvu u nizu energetsku investiciju, jer imaju privatni interes da grade tzv. male hidroelektrane koje će subvencionirati građani i privreda kroz uvećane račune za struju, a ti biznismeni će ostvarivati zagarantovane profite. Iskreno se nadam da će državni interes biti iznad ovih sebičnih interesa“, rekao je Damlanović za Pobjedu.
Prema njegovim riječima odlazak bilo kojeg ozbiljnog partnera koji je uložio značajna sredstva u crnogorsku ekonomiju, a A2A jeste uložio veliki novac u EPCG, ne može biti dobra opcija.
Zbog toga je, kako kaže, ubijeđen da još uvijek postoji prostor za dogovor i da se novi eventualni ugovor o upravljanju između A2A i EPCG može definisati na obostrani interes.
„Nova investicija gradnje drugog bloka TE, za koju sam i kao poslanik godinama apelovao da se konačno realizuje, uvećaće imovinu EPCG, a time i imovinu manjinskog akcionara A2A. Još uvijek nije završeno pripajanje Rudnika uglja u Pljevljima EPCG, a kada se i to završi tada će državna elektroprivredna kompanija biti respektabilna kompanija i u međunarodnim okvirima, iz koje niko neće željeti da „bježi“. Zato apelujem da se pregovori što prije završe, kako se ne bi gubilo veliko vrijeme za početak investicije u drugi blok, koji, shodno tenderu, treba da gradi slovačko-češki konzorcijum, dakle kompanija iz EU, što je svakako dobro i za crnogorski evropski put“, istakao je on.
Na pitanje na koji način bi na ekonomiju Crne Gore uticalo isplaćivanje od 200 do 290 miliona eura italijanskom partneru Damjanović je odgovorio da bi eventualna opcija otkupa akcija A2A od strane države svakako opteretila javni dug bez obzira na način na koji bi se taj aranžman zaokružio.
„Jedna od mogućih varijanti je i da država ponudi zainteresovanim kompanijama da otkupe akcije i prava A2A i očekujem da odgovorni obavijeste javnost da li ima zainteresovanih partnera. U svakom slučaju, krajnji trošak isplate A2A, ako do toga uopšte dođe, mora ići na račun budućeg profita EPCG“, kazao je on između ostalog.
Često se čuju ocjene da će ulazak Crne Gore u NATO pospješiti ekonomiju, privući znatno više investicija, poboljšati sigurnost za kapital…
„NATO je vojno-politički savez i pošteno je reći da je neko za ili protiv iz vojnih ili političkih razloga. Nema ubjedljive korelacije ekonomskog prosperiteta i članstva u NATO“, samtra on.
Damjanović je dodao da su van NATO-a najbogatije evropske države: Austrija, Švedska, Finska, Irska, Malta, Kipar, sve članice EU, kao i Lihtenštajn, Andora, Monako, San Marino itd.
„Na drugoj strani su države koje se bar u ekonomskom smislu nijesu ovajdile od NATO-a, poput Albanije, Rumunije, Bugarske, čiji standard nije veći od crnogorskog, odnosno Hrvatske, Slovenije, pa je najbolje da njih pitamo o „ekonomskom bumu” od kada su u NATO-u“, zaključio je on.
