Radnici Jadranskog brodogradilišta Bijela okupljaju se već danima pred kapijom preduzeća tražeći svoja prava. Očekuje se, navodi Đurović, da im se i radnici Vektra Boke pridruže, jer je i kod njih uveden stečaj, a privredni objekti koji su bili u vlasništvu ovog preduzeća su nestali ili su opterećeni velikim hipotekama.
Kako ističe Đurović, radnici Instituta Igalo žive u strahu čekajući objavu stečaja.
“Grci su dostojanstveno rekli “NE” ekonomskoj zavisnosti i diktaturi EU, birajući teži, ali demokratski dostojanstveniji put opstanka. U Crnoj Gori je ubijena nada i pravo na slobodu mišljenja. Jer, sloboda mišljenja je u direktnoj korelaciji sa ekonomskom slobodom, što je najjednostavijom računicom u našoj državi svedeno na nulu“, dodala je Đurović.
Prema njenim riječima, ne postoji kolektivni osjećaj odgovornosti i potrebe za promjenom, “jer je tolika ekonomska zavisnost da se prihvata i ono najmanje, ispod nivoa ljudskog dostojanstva, ali je pokušaj preživljavanja“.
“Vlast nas je dovela u poziciju da je čovjek čovjeku vuk i sa nama razjedinjenim uspješno vlada već više od dvije i po decenije. Toliko smo obespravljeni i poniženi da glas nikada nije bio jeftiniji u Crnoj Gori. Izmanipulisani radnici, ali i sindikati stvaraju privid borbe za promjenama, ali se vrlo brzo takvi pokušaji guše kroz zadovoljavanje najminimalnijih zahtjeva“, rekla je ona.
Đurović kaže da crnogorsko društvo vapi za jasnom kritičkom svijesti i potrebom mijenjanja iznutra i sistema i moralnih vrijednosti.
“Odgovornost je na svima. Ne samo na političkim partijama već na svakom pojedincu. Ne dozvolimo da upravljaju nama na bazi podjela bilo koje vrste“, istakla je Đurović.
Ona smatra da izlazak iz ove situaicje može biti samo u precizno definisanim pravilima, jasnom izbornom zakonodavstvu i poštenim izborima.
“Svaki naš glas ipak vrijedi, ali mu vrijednost ne smije biti iskazana u novcu“, zaključila je Đurović.
