U skladu sa Zakonom o koncesijama koji definiše proceduru dodjele koncesija, koncesije se daju po osnovu godišnjeg Plana koji donosi Vlada, odnosno opštine najkasnije do isteka tekuće, za narednu godinu. Postupak za davanje koncesija pokreće nadležni organ, Ministarstvo ekonomije, izradom koncesionog akta u skladu sa prethodno pomenutim Planom.
Međutim, u Green Home-u tvrde da Ministarstvo ekonomije nije postupilo u skladu sa procedurom koja je definisana Zakonom.
“Ministarstvo je sa izradom Plana davanja koncesija počelo u ovoj godini i taj Plan se odnosi na tekuću godinu. Ovaj Plan davanja koncesija u skladu sa Zakonom o koncesijama morao se usvojiti najkasnije do isteka prošle godine a koji bi se odnosio na tekuću 2015. godinu, stoga, može se zaključiti da je zakon prekršen“, kazao je projekt asistent u Green Home-u Milija Čabarkapa.
Prema njegovim riječima, u prijedlogu dopune Plana davanja koncesija ne postoje adekvatne ekološke podloge kako za ranije dodjeljivane vodotoke na korišćenje tako i za tri nova.
“Sa aspekta zaštite životne sredine ove podloge su od izrazitog značaja jer izrađivači Elaborata procjene uticaja neće imati podatke od životnoj sredini vezane za predmetnu lokaciju, pa s tim u vezi kvalitet predloženih mjera zaštite predviđenih prilikom izgradnje i eksploatacije objekta neće biti na zadovoljavajućem nivou i planirani hidroenergetski objekti, imaće značajne uticaje na vrste od visokog ekološkog značaja (ukoliko postoje) i na njihov raspored i rasprostranjenost kao i na biološke interkacije između njih i njihovog okruženja“, rekao je Čabarkapa.
Kako bi se riješio ovaj problem potrebno je, smatra Čabarkapa, planirati dodjelu vodotoka na način da se definiše na nacionalnom nivou plan prioritetnih vodotoka na kojima se planira gradnja malih hidroelektrana u periodu od makar tri godine.
Ovakav plan, dodaje, potrebno je dostaviti Agenciji za zaštitu životne sredine koja je će moći blagovremeno da obavi sva potrebna istraživanja na planiranim vodotocima.
Čabarkapa navodi da je jedan od značajnih problema u planiranju izgradnje malih hidroelektrana što se u Crnoj Gori male hidroelektrane ne posmatraju kao distribuirani izvor električne energije, iako po opšte prihvaćenoj definiciji one služe za napajanje udaljenih i ruralnih potrošačkih centara.
“S tim u vezi, smatramo da planiranje dodjele koncesija odnosno planiranje izgradnje malih hidroelektrana treba vršiti u skladu sa potrebama za energijom u određenom regionu, takođe ističemo da nije urađena analiza koja bi pokazala koje su potrebe za električnom energijom u pojedinim oblastima na teritoriji Crne Gore na osnovu koje bi se vršlo davanje koncesija odnosno vodotoka na korišćenje koncesionarima. Obzirom da su definisana tri cilja energetske politike i jedan od njih je sigurnost snabdijevanja i održivi energetski razvoj koji je detaljno opisan u nacionalnom akcionog planu za obnovljive izvore energije, male hidroelektrane se moraju posmatrati kao distribuirani izor energije jer na taj način obezbijedila bi se lokalna autonomija u energetkom smislu, sigurnost napajanja potrošašača kao i smanjenje gubitaka električne energije u prenosnom sistemu“, naglasio je on.
On tvrdi da se dodjela koncesija i dalje planira bez akcionog plana za sprovođenje Nacionalne energetske strategije Crne Gore do 2030. godine zbog čega, kako ističe, javni oglas koji je objavljen 31. jula 2015. godine za dodjelu koncesija za korišćenje vodotoka mora biti poništen.
“Planiranje izgradnje malih hidroelektrana potrebno je vršiti tako što je potrebno razviti sistem u kom su jasno definisane moguće lokacije, sa svim potrebnim podlogama, uslovi za njihovo korišćenje, koraci u proceduri, njihovo trajanje i finansijski okviri određenih faza pripreme i odobravanja projekata“, zaključio je Čabarkapa.
