Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske SSSH Mladen Novosel saopštio je da su u regionu izgubljeni milioni radnih mjesta, što je posljedica u ratu nestale Jugoslavije, političke, ekonomske i socijalne tranzicije, netransparentne i kriminalne privatizacije, kao i deindustrijalizacije.
“Samo Hrvatska je izgubila oko 700.000 radnih mjesta. Višak radnika je opteretio sisteme socijalne sigurnosti. Sa druge strane, manje radnika u svijetu rada smanjio je priliv sredstava u te sisteme što je dovelo do kidanja mreža socijalne sigurnosti”, rekao je Novosel agenciji Mina-business.
Prema njegovim riječima, poslodavci koriste broj nezaposlenih za kontinuirani pritisak na snižavanje plata, tako da se uočava trend rasta siromaštva među zaposlenima, što je do skoro bio rizik koji je uglavnom pratio nezaposlene.
“Globalizacija, potreba za stalnim rastom ekonomije i povećanje konkurentnosti, globalna ekonomska kriza kao posljedica finansijske, dodatno su pogoršali položaj radnika u regionu” , smatra Novosel.
On je kazao da se sprega “novokomponovanih” poslodavaca i vlasti najviše ogleda u kontinuiranoj promjeni radnih i socijalnih zakona, koji uvode sve više fleksibilizacije u oblicima ugovora o radu, u organizaciji radnog vremena, uz sve više prebacivanja raznih troškova na državu.
“Na taj način dolazi do pojave povremenih i privremenih poslova, mini-poslova, poslova na dnevnoj bazi bez stabilnog prihoda, sa sve manjim uplatama doprinosa što će automatski za posljedicu imati nesigurnost i siromaštvo u starosti”, naveo je Novosel.
On je dodao da se radnici tretiraju kao potrošna roba, s obzirom na veliki potencijal zamjenjivosti s berze.
“Države na ovom prostoru nijesu uređene, jer to političkoj eliti odgovara, tako da javna sredstva idu u privatne džepove. Takve vlasti poslodavci lobiraju za dalje snižavanje prava radnika jer je to ‘jedini način da budu konkurentni'”, rekao je Novosel.
On je podsjetio da radnici više nijesu vlasnici fabrika, niti samoupravljači, već sada rade za privatne poslodavce, ma kakvi oni bili.
“Radnici moraju da izađu iz krugova straha, beznađa i apatije. Moraju da se aktiviraju, učlane se u sindikat odnosno sindikalno se organizuju, kako bi živjeli od svoga rada, a ne preživljavali”, kazao je Novosel.
Oni se, kako smatra, moraju boriti svim oblicima industrijskih akcija za bolje uslove rada, za plate koje će im obezbijediti dostojanstven život, a kroz mehanizam tripartitnog socijalnog dijaloga moraju da utiču na bolje radno i socijalno zakonodavstvo.
“Takođe je važno da se sindikati povezuju na nacionalnom, regionalnom, evropskom i međunarodnom nivou. SSSH se, kao član Evropske i Međunarodne konfederacije sindikata, trudi da sarađuje sa sindikatima u regiji i da im prenese što više iskustava, naročito u vezi sa procesima približavanja i ulaska u EU. Važno je uspostaviti i mehanizme za prekogranično akcijsko sindikalno povezivanje”, ocijenio je Novosel.
Zakon, kako je kazao, nije jamstvo višeg nivoa prava. I poslodavci i radnici moraju da poštuju tuđa prava i ispunjavaju svoje obaveze.
“Dakle, da bi se zakoni primjenjivali, prava i obaveze se moraju znati. To je pitanje informisanja i edukacije, dok je drugi korak volja za poštovanje zakona. Međutim, začuđujuće je to što radnici ne provjeravaju šta potpisuju, niti pokušavaju da se informišu ili posavjetuju. Pritom, mlađi radnici provode dosta vremena na internetu, ali rijetko istražuju svoja prava”, rekao je Novosel.
Dakle, u zakonu stoji da poslodavac mora da informiše radnike ili da se s njima ili njihovim predstavnicima posavjetuje.
“I opet dolazimo na potrebu organizovanja, na sindikat ili eventualno druga radnička predstavnička tijela. Moto SSSH je Zajedno smo jači, što se potvrdilo nebrojeno puta”, kazao je Novosel.
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata NHS Krešimir Sever ocijenio je da je situacija s pravima radnika u regionu slična, odnosno u zemljama regije gotovo su identične izmjene radnog zakonodavstva koje idu u pravcu fleksibilizacije radnih odnosa kroz postavljanje novih i afirmaciju postojećih oblika rada i olakšavanje poslovanja poslodavcima kroz lakše otpuštanje radnika.
Među poteškoćama sa kojima se radnici susreću je, kako je naveo, fenomen neisplate zarada, kojem se pokušalo doskočiti na više načina, od omogućavanje štrajka do osiguranja radničkih potraživanja u slučaju blokade i stečaja poslodavca u visini minimalne plate putem državne agencije, preko instituta direktne naplate preko Finansijske agencije Fina.
Prema njegovim riječima, posljedica ekonomske krize, visoke stope nezaposlenosti i niskih primanja nedovoljnih za pokriće čak i redovnih obaveza je i fenomen velikog broja blokiranih građana, koji nijesu u stanju redovno da ispunjavaju svoje finansijske obaveze.
“Zbog toga je donesen i Zakon o stečaju potrošača, po uzoru na rješenja iz nekih zemalja EU i svijeta, kojim se, uz odgovarajući nadzor, osoba nesposobna za redovno realizovanje finansijskih obaveza, pokušava izvući iz finansijskih poteškoća”, objasnio je Sever.
On je podsjetio da je posljednje dvije godine u državnoj i javnim službama bivša vlast toj državi derogirala prava iz kolektivnih ugovora kroz zakone, čime je država otvoreno kršila slobodu kolektivnog pregovaranja, a Ustavni sud te derogacije nažalost nije ocijenio neustavnim, nego nužnim mjerama u cilju očuvanja budžetske stabilnosti.
“Poseban problem već godinama predstavlja sporost sudske zaštite i neujednačenost sudske prakse, zbog čega su radnici u velikoj mjeri obeshrabreni u traženju sudske zaštite svojih povrijeđenih prava. Sporu pravdu radnici ocjenjuju nepravdom i nerijetko odustaju od borbe i prije nego su je uopšte i započeli, što predstavlja svojevrsnu kapitulaciju prava i pravde”, objasnio je Sever.
Problemi sa kojima se radnici u Hrvatskoj najčešće susreću i u kojima traže pravnu pomoć su neisplata zarada, odnosno dodataka na platu, kao i neisplaćivanje u zakonom ili kolektivnim ugovorom predviđenom roku.
“Radnici traže pravnu pomoć i zbog nepoštovanja zakonskih odredbi u vezi sa rasporedom i preraspodjelom radnog vremena, korišćenjem dnevnog i sedmičnog odmora, zloupotrebom prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca ili njihovim nezakonitim otkazivanjem”, precizirao je Sever.
Problemi radnika ogledaju se u nepoštovanju pravosnažnih sudskih presuda poslodavca u pogledu vraćanja na posao ili raznih isplata usljed tih presuda, neplaćanju prekovremenog rada, nepoštovanju odredbi kolektivnog ugovora, zloupotrebi ugovora o radu na određeno vrijeme, probnog rada, ali i pritiska na sindikalne povjerenike i članove sindikata i zloupotrebu rada agencijskih radnika.
On je, govoreći o tome koliko su radnici upoznati sa svojim pravima, kazao da to najviše zavisi od toga je li radnik sindikalno organizovan ili nije i radi li u privatnom ili javnom sektoru.
“Radnici koji su sindikalno organizovani svakako imaju komunikacione kanale kojima dobijaju informacije o svojim pravima i uopšteno se može govoriti kako je njihov nivo poznavanja prava zadovoljavajući, iako i u tom dijelu ima prostora za poboljšanja”, objasnio je Sever.
Međutim, ako se radi o radnicima u privatnom sektoru, u kojem je nivo sindikalne organizovanosti vrlo nizak, tada je stanje drukčije, odnosno nizak nivo poznavanja radničkih prava, zbog čega vrlo često ni ne postoji svijest kako je neko postupanje poslodavca suprotno zakonu.
“Ali i tu postoje razlike. U nekim velikim firmama koje su se očuvale i dalje razvijale nakon privatizacije, sindikalna organizovanost je i dalje dobra. Međutim, što je poslodavac manji po pravilu je i sindikalna organizovanost teža i lošija pa sve do nivoa, naravno ne formalne, zabrane sindikalnog organizovanja i djelovanja”, kazao je Sever.
On je dodao i da odgovornost podjednako leži na organizaciji i pojedincu. I samo na taj način se može biti dovoljno jak za pružanje otpora promjenama koje idu na štetu radnika.
“U Hrvatskoj, kada je riječ o pravnom okviru, ne postoji problem njegove nedostatnosti, nego dosljedne primjene, a na sličan fenomen se sasvim sigurno nailazi i u zemljama u regiji”, ocijenio je Sever.
On je kazao da je veliki broj zakonodavnih intervencija sproveden, ne zato jer je pravni okvir bio nedostatan, nego zato što se prečesto zakazuje u njegovoj primjeni.
“Takvim intervencijama, međutim, samo se dodatno pogoršava stanje, jer veliki broj zakona sasvim sigurno nije garancija bolje zaštite”, zaključio je Sever.
