On je kazao da je problem kako sačuvati kvalitet vode koji opada pojavom industrije, različitih pesticida i đubriva, zbog čega je važna saradnja kako bi postojeći kvalitet zadržali što je moguće više.
“Oblast voda pripada oblasti životne sredine, koja je kao i poglavlje 27 u nadležnosti Ministarstva turizma. Nemam nikakve projekcije koliko će to sve ukupno da košta, ali usuđujem se reći da je u pitanju više milijardi eura koje je potrebno da bi se kvalitet zadržao na nivou kakav je, a u ovom momentu imamo kvalitetnije vode od mnogih zemalja EU”, rekao je Ivanović novinarima na konferenciji Jačanje kapaciteta za upravljanje vodnim resursima, prenosi MINA-business.
Konferenciju su organizovali Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja i Međunarodna komisija za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR).
Ivanović je naveo da je u normativnom dijelu usvojen Zakon o vodama, a preuzeta je ne samo opšta, nego i sve pojedinačne direktive koje u ovom momentu postoje u EU.
“To znači da smo se obavezali da ćemo imati ista pravila i standarde i taj dio posla je već završen. Uvijek je interesantnija primjena svake direktive, a iskustvo pokazuje da je prosječna zemlja koja je sada član EU utrošila oko šest godina u primjeni Opšte direktive za vode”, precizirao je Ivanović.
On je rekao da raste broj bunara u Crnoj Gori, ima sve veći broj korisnika vode, više se ispituje voda i dolazi se do saznanja da u nekim sredinama njen kvalitet pada.
“Upravo zbog toga su nam potrebne mjere, standardi, brze reakcije da bi mogli da sačuvamo prirodno dobar kvalitet vode koju imamo. Potrebne su nam baze podataka i monitoring da bi vidjeli šta se dešava u oblasti vode i brze reakcije. Da bi to mogli, moramo obučiti ljude i zbog toga ova radionica ima puni smisao”, smatra Ivanović.
Sekretar ICPDR, Ivan Zavadsky, saopštio je da u sektoru voda u Crnoj Gori postoje izazovi, iako je država daleko stigla sa svime što je radila.
“Međutim, postoji potreba da se rad na terenu prilagodi. Postoje propisi, imate Zakon o vodama, međutim treba da institucije dobiju kapacitet da mogu da implementiraju dva važna evropska dokumenta, odnosno Okvirnu direktivu o vodama i Direktivu o poplavama”, naveo je Zavadsky.
Prema njegovim riječima, Crna Gora je članica ICPDR, što znači da je Komisija u mogućnosti da pomogne ekspertima u Crnoj Gori da se suoče sa izazovima prilikom implementacije ta dva veoma važna zakonska propisa.
Zavadsky je dodao da su zadovoljni što mogu da pomognu crnogorskim ekspertima da se uključe u to, jer se pitanje riječnog sliva Dunav ne tiče samo podunavskih zemalja s obzirom na to da ima uticaja i na bazen rijeke Drine i ostale djelove koji su povezani.
“Zato zajednički radimo na pitanjima zaštite rijeke, kvaliteta vode i poplava i to je uzajamna saradnja”, naveo je Zavadsky.
Pomoćnik direktora Instituta za vodoprivredu “Jaroslav Černi” iz Srbije, Miodrag Milovanović, rekao je da je Okvirna direktiva o vodama donijeta 2000. godine u okviru EU, pri čemu sve zemlje koje su u procesu pristupanja EU moraju da usklade svoje zakonodavstvo u oblasti voda sa onim u EU.
“U Srbiji su prvi koraci učinjeni 2010. godine sa djelimičnim prilagođavanjem našeg zakona Okvirnoj direktivi o vodama, pri čemu nas čeka još dugi put”, ocijenio je Milovanović.
On je rekao da je za Srbiju primjena svih tih direktiva i ispunjavanja standarda EU oko deset milijardi EUR.
“To su ogromne pare za Srbiju koja ih u ovom trenutku nema. Nas čeka dug put, prvo pregovora sa EU o definisanju i produžetka rokova implementacije tih direktiva za koji se mogu realno postići standardi EU”, naveo je Milovanović.
Na skupu su učestvovali predstavnici zemalja regiona, članica Komisije za zaštitu rijeke Dunav, kao i njihovi eksperti u toj oblasti.
Članice ICPDR, organizacije koja radi na očuvanju i održivoj upotrebi voda u slivu Dunava, su, osim Crne Gore, Njemačka, Austrija, Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Rumunija, Bugarska, Moldavija i Ukrajina.
