Kovačević: Zamjena uglja šumskom biomasom za grijanje je opasna zelena iluzija

Kako je energetska tranzicija uveliko u toku, a kraj ere uglja jasno na vidiku, grijanje na biomasu postepeno postaje favorit za vlade na Zapadnom Balkanu i njihove finansijske partnere. “Grijanje na biomasu“ možda zvuči kao najzelenija vrsta energije, ali spaljivanje drveća iz šuma za grijanje domova je sve samo ne održivo, poručila je Nataša Kovačević, koordinatorka za dekarbonizaciju sektora daljinskog grijanja na Zapadnom Balkanu – CEE Bankwatch Net.

“Postoji uobičajena zabluda da se spaljivanje drveća za stvaranje topline može smatrati ‘karbon neutralnim’ jer se CO2 koji se oslobađa u tom procesu navodno ponovno apsorbuje u šumama. U stvarnosti, sakupljanje i spaljivanje drvne biomase smanjuje sposobnost prirode da zarobi ugljenik i doprinosi unošenju ovog gasa staklene baste u atmosferu baš kao sagorijevanje bilo kojeg fosilnog goriva. Studija iz 2017. godine je pokazala da sagorijevanjem drvne biomase za grijanje možete proizvesti dva i po puta više emisija CO2 fosilnog gasa i za 30 posto više od emisija iz uglja po jedinici proizvedene energije. Dakle, sječa šuma, bazirana na pretpostavci da će one ponovo narasti za 20 ili više godina, stvara opasan “ugljenički dug”. Otplata ovog duga zanemarljivo malo doprinosi smanjenju emisija u vremenskom okviru relevantnom za zaustavljanje klimatske krize, jer nemamo vremena čekati decenijama da drveće poraste nazad”, istakla je ona.

Pa ipak, dodaje Kovačević, šumska biomasa i dalje uživa političku podršku u Evropi. Direktiva EU o obnovljivoj energiji (RED) smatra biomasu obnovljivim gorivom pod određenim uslovima.

“Direktiva je trenutno u fazi revizije i Evropska komisija je predložila da se donekle pooštre kriteriji održivosti šumske biomase. Ali prijedlog još uvijek nije u skladu sa naučnim dokazima koji upozoravaju na posljedice šumske biomase i prijeti da će problem postati još više razvodnjen. Istraživanja su pokazala da sječa i sagorijevanje šumske biomase ne samo da pogoršava klimatsku krizu, već i povećavaju rizik od krčenja šuma u zemljama u kojima upravljanje šumama i zakonska provedba nisu dovoljni, kao što je slučaj u velikom dijelu zapadnog Balkana”, kaže Kovačević.

Prema njenim riječima, već je poznato da je ilegalna sječa u regionu povezana s korupcijom i organizovanim kriminalom.

“Dakle, promovisanje upotrebe još veće količine šumske biomase za grijanje tamo gdje je sprovođenje zakona i dalje slabo, podržava razvoj sive ekonomije. Prema studiji Svjetske banke, još u 2013. godini, preko 58 posto ukupne potrošnje drvne biomase na Zapadnom Balkanu je dolazilo iz neregistrovanih izvora, u odnosu na registrovanu potrošnju. Takođe, još uvijek postoje očigledne praznine u statističkim podacima o izvorima drvne biomase, njenoj upotrebi i izvozu, dok ne postoje odgovarajuće prakse reciklaže drvnih sekundarnih sirovina”, napominje Kovačević.

Ona je istakla da mnogi gradovi na zapadnom Balkanu, posebno u Srbiji i Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori (gradovi Žabljak, Rožaje) imaju planove za razvoj daljinskog grijanja na biomasu.

“Ali ove ambicije mogle bi biti samo prazna priča, makar samo zbog nedostatka pouzdanih podataka o tome koliko drvne biomase zaista dostupno u svakoj od zemalja. Zapravo, gore navedena studija Svjetske banke, pokazala je da je u prosjeku već iskorišteno 75 posto održivog tehničkog potencijala biomase za grijanje na Zapadnom Balkanu. Upravo zbog ovoga će sve veća potražnja za biomasom samo podstaći neodrživu sječu šuma. Na primjer, budući da Banja Luka nema lokalni izvor drvnog goriva, njena toplana od 49 MW koristi drvnu sječku koja se transportuje sa 50-100 kilometara udaljenosti, te ista još uvijek nije u mogućnosti da zadovolji polovinu potražnje drvne biomase za ovu godinu, i moći će još manje uz energetsku krizu Evrope kojoj svjedočimo”, naglasila je Kovačević.

Znakovi upozorenja su, napominje ona, tu za svakog donosioca odluka koji još uvijek razmišlja o promovisanju šumske biomase na Zapadnom Balkanu.

“Lokalne samouprave u regionu koje su konačno spremne da napuste fosilna goriva u daljinskom grejanju, te bi trebalo da se drže podalje od ove zelene iluzije. Sa sve većim apetitima za šumskom biomasom, i ne samo kada su isti legitimni prema EU direktivama, rizikujemo da se vladine subvencije usmjere na gorivo koje praktično pogoršava klimatsku krizu i udaljava region od prave održive energije. Evropske javne finansije takođe imaju važnu ulogu u osiguravanju da energetska tranzicija zapadnog Balkana bude na pravom putu. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), kao i druge međunarodne finansijske institucije, trebaju se u potpunosti mobilisati da pomognu u ubrzavanju dekarbonizacije sistema grijanja. To takođe znači obustavljanje promocije primarne šumske biomase u okviru programa EBRD-a kao što su ReDEWeB i Green Cities, kao i u okviru investicionih fondova EU”, samtra Kovačević.

Ona poručuje da EBRD posebno treba da formalno odredi da se biomasa, tj. isključivo, sekundarna drvna biomasa, može koristiti u malim, kombinovanim toplotnim i energetskim instalacijama i to samo onda kada ne postoje održive alternative za grijanje. Veća postrojenja na biomasu treba izbjegavati kako bi se umanjili rizici za klimu i biodiverzitet.

“Za lokalne samouprave u regionu i njihove finansijske partnere, fokus treba da ostane na implementaciji modernih i efikasnih tehnologija grijanja kao što su toplotne pumpe u kombinaciji sa obnovljivim izvorima energije, poput solara, vjetra, geotermalne energija i otpadne toplote iz industrije ili komercijalnog sektora. Ove mjere moraju biti dopunjene tehnologijama skladištenja toplinske energije i povećanim ulaganjima u energetsku efikasnost. Na ovaj način ćemo moći, ne samo da pomognemo u usporavanju klimatske krize, već i da zadržimo toplinu u domovima, a šume netaknute”, zaključila je Kovačević.