Massara je za avgustovsko izdanje Balkan Green Energy News-a kazao da Crna Gora ulagačima pruža adekvatne garancije i sigurnost, a da se istovremeno ne izlaže obavezama koje bi je previše opteretile.
“Ali, slučaj Srbije je drugačiji. Ta zemlja je u različitoj fazi investicionog ciklusa, jer tek treba da počne implementacija većih projekata energije iz obnovljivih izvora, a podsticaji su potrebni da bi se privukle investicije. Takođe, nivo feed-in tarifa za energiju vjetra je dobar kompromis, jer nije ni previsok niti prenizak“, rekao je Massara koji tržištima za koje je odgovoran upravlja iz kancelarija u Beogradu i Zagrebu, prenosi Mina-business.
Prema njegovim riječima, prvi korak koji bi ohrabrio investitore u projekte energije iz obnovljivih izvora u Srbiji bilo bi donošenje podzakonskih akata.
“Ukoliko se regulativa za energiju iz vjetra, na primjer, uskoro ne usvoji, ugroženo je oko milijardu eura investicija”, upozorio je Massara.
On je dodao da su mnogi investitori uložili velike sume u pripremu projekata vjetroparkova i da osjećaju zamor od pregovora.
“Prvenstveno mislimo na sporazum o otkupu struje, tipski ugovor između onih koji razvijaju projekte vetroparkova i otkupljivača električne energije, a u Srbiji to je Elektroprivreda EPS. Takođe još nema uredbe o povlašćenom statusu proizvođača struje i uredbe o mjerama podsticaja“, naveo je Massara.
On procjenjuje da bi izgradnja elektrana na vjetar po kvoti od 500 megavata kapaciteta, na koju se Srbija obavezala po planu povećanja udjela energije iz obnovljivih izvora zaključno sa 2020. godinom, zemlji donijela čistu korist od oko 400 miliona eura tokom 25 godina vijeka trajanja tih postrojenja.
Prema njegovim riječima, u tu sumu su uračunati porezi i angažovanje domaćih kompanija za izgradnju i održavanje.
