Pobjednici konkursa su dio tima studia ARHINGinženjering.
“Raduje nas što nijesmo iznevjerili ukazano povjerenje dodjelom prve nagrade u respektabilnoj konkurenciji. Konkursni zadatak je bio izazovan i kompleksan, više nego što je svojim kvantitetom u početku obećavao. Složenost ponuđene situacije isprovociralo je pobjedničko rješenje koje je, od žirija dobilo 93 od 100 mogućih poena. Suštinski odgovor se sastoji od kreativnog idejnog rješenja koje nudi odgovor na mogućnost užeg i šireg konteksta”, kazala je CdM-u Elvira Muzurović.
Cilj idejnog rješenja je da se formira “mjesto”, u originalnom kontekstu.
“Tačka susreta i razložnih posjeta koje će nadilaziti osnovnu funkciju: otkup i preradu voća i edukativni centar sa administracijom koji bi bili zatvorena cjelina. Arhetip je nađen u organizaciji “otvorenog domaćinstva”, koje u sebi nosi logične dispozicije objekata koji omogućavaju polivalentnost različitih funkcija”, objašnjava Muzurović.
Naglašava da je urbana tradicija Andrijevice koja se nalazila na mnogim karavanskim putevima takođe inspirativna.
“Težili smo stvaranju nukleusa ekološke proizvodnje, domaće radinosti, boravka i zabave. To će generisati nove djelatnosti u prostornom kontinuitetu uz padine i podnožje brda, što bi mogao biti doprinos nerazvijenom području Andrijevice. Otvara se mogućnost formiranja posebne zone namijenjene od društva, stimulisane male privrede”, ukazala je Muzurović.
Lokacija “Kuće voća” se nalazi i na planinarskom putu Andrijevica–Tovarnica-Oblo brdo- Štavna–Komovi, pa se ovim rješenjem nudi mjesto za posjetu i kampovanje, što sugeriše razvoj novih funkcija.
“Naslijeđeni vojni bunkeri i fortifikaciono brdašce, elementi su memorije. Bunkeri su iskorišteni ne samo za izložbeno-prodajni prostor, već i za kafeteriju sa baštom u okviru pješačke ulice i trijema. Trijem se može koristiti i za večeri zabavnog karaktera”, ovako idejno rješenje za CdM objašnjava Muzurović.
Formiranje parka i trga u zatečenom tkivu, obogaćeno je česmom, pješačkim vezama brežuljka i galerije edukativnog bloka preko mosta koji se javlja i kao faktor vizuelne integracije.
“Bitnim se smatra povezivanje kompleksa sa važnom saobraćajnicom (planinarskim putem) iznad, gdje se stiže preko četiri galerije-vidikovca orijentisanih na dolinu i rijeku Lim. To je doprinos postavljenom cilju: formiranje otvorene cjeline a da pri tom svi procesi nesmetano funkcionišu. Zato kompleks nema portirnicu i kapiju već je dio aktivirane prirode. Iz prethodno navedenih razloga, cjelina se formira kao atraktivno urbano jezgro sa razuđenim objektima koji se povezuju parterom i pješačkim mostom. Na taj način se nudi niz sadržaja zbog kojih vrijedi doći ovdje”, ističe Muzurović.
U ovom arhitektonskom studiju ne zanemaruju praćenje svjetskih tokova, ali se aktuelne stvari uvijek sagledavaju kritički i kroz prizmu lokanog konteksta.
“Vjerujemo, da se i u prostoru koji nas okružuje može iznjedriti arhitektura koja pripada lokalnom miljeu, jer se stvara iz kvaliteta koji postoje na svakom mjestu građenja. Zato su naša djela originalna, od velikog značaja za Crnu Goru, i nije slučajno što su izlagana na Venecijanskom bijenalu, takmičenjima poput: Mies Van de Rohe Award for Architecture, Aga Khan Award for Architecture, Cemex Building Award, objavljivana u respektabilnim časopisima za arhitekturu kao što su World Architecture, YAPI, A10 i na mnogim sajtovima posvećenim arhitekturi. Takav je slučaj i sa konkursom za “Kuću voća” u Andrijevici na Limu, koji, dodatno zbog pripadanja tom podneblju, izuzetno dobro razumijemo”, ukazala je Muzurović.
Anonimni konkursi su, naglašava ona, prilika da se pokaže ta vrsta hrabrosti.
“I konkretno odgovori na postavljena pitanja po principu da vjerujemo u ideju, imamo hrabrosti bez obzira na krajnji ishod. Uslov za takav stav je uzeti učešće na konkursu, a to se može postići samo ako postoji povjerenje u sebe i žiri, za koji se pretpostavlja da poznaje problematiku zadatka i ima realan stav. Imponuje, da su se na ovaj, anonomni konkurs javili i dobili nagrade arhitektonski timovi koji promišljaju arhitektuiru na sličan način i da su stvarno posvećeni struci”, kazala je u ime tima Muzurović.
Izazov za njih bi, kaže, predstavljao, da su se susreli i sa timovima koji (po nerazjašnjenim kriterijumima) imaju privilegiju da učestvuju samo na pozivnim konkusima, koji su, ističe ona, na žalost najčešće kod nas na sceni.
“Ovako organizovani konkursi često bacaju sjenku na ovu vitešku djelatnost ukidajući šansu arhitektima koji bi mogli da daju značajan doprinos. Nadamo se, da će ovakva praksa definitivno biti prepoznata u Crnoj Gori kao kontraproduktivna, te da će se konkursne aktivnosti odvijati u skladu sa izvornim principima”, zaključila je za CdM Muzurović.
