Na pitanje nezavisnog poslanika Mladena Bojanića kakva je danas finansijska situacija preduzeća kojima su izdate garancije i koliko je Vlada uspjela naplatiti na osnovu kontragarancij, Žugić je odgovorio da je u 2011. godini plaćeno 33,92 miliona eura, od čega za aktiviranu garanciju za kreditni aranžman između Credit Suisse banke i Željezare Nikšić 32,92 miliona eura.
“Za aranžman između Pobjede i Societe Generale banke plaćena je garancija od 992,27 hiljada. U 2012. godini plaćen je iznos od 24,72 miliona eura, od čega za kreditni aranžman između Deutsche Bank i Kombinata aluminijuma (KAP) 23,43 miliona eura, dok je za dio kamatnih obaveza po aranžmanu između Rudnika boksita i NLB Montenegrobanke plaćeno 544,74 hiljade eura”, podsjetio je Žugić.
U 2012. godini, po osnovu garancije za aranžman između Pobjede i Societe Generalne banke, plaćeno je 747,35 hiljada eura, a prema riječima Žugića, u 2013. godini plaćene su garancije od 107,23 miliona, prenosi Mina business.
„Radi se o garanciji za kreditni aranžman KAP-a sa VT bankom (VTB) od 60,06 miliona i OTP bankom 42,72 miliona eura. Po osnovu kamate za aranžman između Rudnika boksita i NLB Montenegrobanke plaćeno je 531,49 hiljada eura, za aranžman između Fabrike elektrode Plužine i Erste banke 1,65 miliona, kreditni aranžman između Mi-Rai grupe i Hipotekarne banke 1,69 miliona i za aranžman između Lenke i Hypo Alpe Adria banke 575,55 hiljada eura“, kazao je Žugić.
U prošloj godini aktivirane su i plaćene garancije od 15,26 miliona i to za aranžman između Rudnika boksita i NLB Montenegrobanke, 5,15 miliona eura, za aranžman između Melgonije Primorka i NLB Montenegrobanke 4,53 miliona eura i za aranžmane između Pobjede i Erste banke 4,1 milion i Societe Generale 1,48 miliona eura.
Kako je Žugić naveo, u tim preduzećima pokrenuti su i stečajni postupci u kojima državu zastupa Zaštitnik imovinsko pravnih interesa i tokom kojih će biti utvrđen prava potraživanja, vrijednost imovine, nakon čega će uslijediti prodaja imovine kompanija, a zatim i nadoknada povjeriocima.
Dodajući da će od utvrđenih potraživanja, odnosno iznosa po kojem određena kompanija bude procijenjena u stečajnom postupku, biti definisan i iznos prihoda države po ovom osnovu, iz stečajne mase određene kompanije, Žugić je pojasnio da je u pogledu rješavanja odnosa sa kompanijom Lenka, u toku postupak regulisanja potraživanja, koji se sprovodi preko Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.
Bojanić je kazao da su plaćene garancije 181 milion eura, dok su naplaćene kontragarancije nula i dodao da premijer Crne Gore Milo Đukanović nije ni znao ko su vlasnici Melgonije, a plaćeno je 4,5 miliona eura garancija. Takođe, kako je dodao, KAP-u je dato 100 miliona kao garancije, a kontragarancije su bile akcije KAP-a koje su u tom momentu bile po nominalnoj cijeni, koja nema nikakve veze sa tržišnom.
„Gotovo je izvjesno da od ovih para nećemo vidjeti ništa, jer izvjesno da smo imali kakve upotrebljive kontragarancije mi bismo se naplatili prije stečaja, odnosno ne bi ulazili u stečajnu masu. Očigledno da je bilo u pitanju neznanje ili korupcija“, smatra Bojanić.
