Plan je da vodi školu jedrenja i promoviše jedrenje kao sport, ali i kao zero carbon emission plovidbu. Saradnju sa Telekomom nastavio je u kampanji koja je upravo “Telekom ME” aplikaciju, čiji je kopirajter. U intervjuu za Novac otkriva gdje vidi najveće potencijale za razvoj i biznis, zbog čega je kombinovanje više poslova u različitim oblastima značajno za pojedinca i kako se savremene tehnologije i internet mogu koristiti i kao kanal za komunikaciju i promociju ideja, ali i za edukaciju.
Šta je prethodilo saradnji sa kompanijom Telekom i iz čega je proistekla ideja o brendiranju jedara na jedrenjaku?
Pušić: Sve je počelo tako što sam došao na ideju da pravim solarni jedrenjak – brod starinskog dizajna koji bi na sebi imao solarne ćelije koje pune motor energijom, tako da bi njegovo zagađivanje okoline čak i kad plovi na motor, bez vjetra, bilo nula. Našao sam fotografiju starinskog jedrenjaka, postavio ga na status na Facebooku i dobio nevjerovatno veliki broj “lajkova” i komentara u kojima je rečeno da je to dobra ideja, zatim su me zvali iz Telekoma, koji sada vodi jedna nova generacija mladih lokalnih menadžera, kojima je to djelovalo veoma zanimljivo i koji bi voljeli da budu dio te kampanje. Zatim smo se sreli, otišli na jedrenje i razgovarali. Pošto je taj brod trebalo da se radi 2017. godine, a ja sam već bio u sred restauracije broda mog oca, pao je dogovor, pošto im se i to veoma dopalo, da ne bismo čekali narednu godinu, da već sada Telekom brendira jedra brodova za moju skolu jedrenja i da time posredno finansira i rastauraciju solarnog jedrenjaka. Priča se potom proširila i na jedriličarski klub Jugole Grakalić, tako da smo i tu dobili nova jedra za lasere i optimiste sa oznakom “Magenta 1”. Sve to za mene bilo je potpuno novo, budući da do sada kao muzičar bio samo obuzet muzikom i nisam uopšte ni pomislio da bih mogao jedrenje, to jest moja jedra da brendiram i pretvorim praktično u ploveće bolborde koji mnogo vise privlace paznju od standardnih bilborda. Tu je nađen zajednički jezik. Dobro je što Telekom ima nerv i za nove tehnologije i za energetsku efikasnost. Iako je to njemačka korporacija, ja sam potpuno svjestan činjenice da građani Crne Gore telefoniraju i da od tih para jedan mali dio prihoda odlazi na kraju i u restauraciju mojih barki. Šta ja nakon toga mogu da poručim građanima – Manje telefonirajte, više googlajte i surfajte, buducnost je digitalna. Em vam je jeftinije, em je na internetu svo znanje ovog svijeta.
Radili ste i kopirajt za kampamnju nove Telekomove aplikacije. Da li je prva saradnja uslovila drugu?
Pušić: U Telekomu su bili potpuno svjesni činjenice da su digitalne komunikacione platforme važne i da treba da se komuniciraju online a da je za takvu komunikaciju potrebna duhovitost ali i dubina, tako su me kontaktirali. Takođe, direktorka marketinga Telekoma saznala je da sam davno bio kopirajter na nekim reklamama, za koje sam čak dobio i “Golden Award of Monteaux” prije 20 godina i ponudili su mi da budem otvoren za još jedan vid saradnje i drugo zanimanje s kojim sam davno imao iskustva. Telekom je ove godine obnovio svoju ponudu u mnogim segmentima i trebalo je napraviti novu Telekom mobilnu aplikaciju koja ce korisniku olaksati koriscenje usluga, proveru stanja i plaćanje a ja sam dobio priliku da napravim reklamu i to takvu vjerujući da je advertajzing ono što čovjeka treba da nasmije i pouči istovremeno, educomedy, kako kažu kolege iz legendarnog Monty Pytona.
Najveći dio javnosti zna Vas kao muzičara, ali ste veoma aktivni i u drugim oblastima. Kako je izbrisana granica između tih oblasti?
Pušić: U pitanju je moja urođena potreba da budem slobodan. Da bi čovjek bio slobodan mora da radi nekoliko različitih poslova, jer kad se vezuje za jedan posao, jedan ambijent, jedan referentni sistem onda na neki način ulazi u jedan krug iz kojeg nema izlaska. Međutim, kad ima dva referentna sistema, onda jedan drugog moduliraju. Preporučujem mladim ljudima da obavezno rade dva dijametralno različita posla. Muzičar sam, ali imam i školu jedrenja, sad evo i kopirajtom, ali i konsaltingom za održivi razvoj, jer sam na neki način postao čvorište za informacije, pa sam mnogo toga i naučio, stičući jednu ukupnu sliku, zahvaljujući kojoj mi je lako da radim na takvim projektima. Međutim, muzika se najviše vidi, jer je ona, sama po sebi, javni posao i kada napravim pjesmu i spot to se vidi, ali kad isplovim da nekoga učim da jedri to nije tako vidljivo. Vidi se sada na jedrima znak Magenta 1 Telekoma, ali iz daljine se ne vidi da li sam u jedrilici ja ili neko peti.
Interdisciplinarnost, koja je danas odlika uspješnih, uočljiva je jednako koliko i svestranost kod renesansnih umjetnika. Da li smo svjedoci povratka čovječanstva onim vrijednostima koje su uslovile fazu njegovog procvata i na kojim poljima ima najviše šansi?
Pušić: Vijek industrijske revolucije donio je vijek fah idiotizma. Tu se rascjepkala proizvodnja, ali i čitav proces kreativni i proizvodni, pa je i čitav razvoj čovječanstva postao, da tako kažem – nepametan. To vidimo i po tome što se planeta zagađuje i što se resursi uništavaju. Razvoj , dakle, nije vođen renesansno, sa uvidom u čitavu sliku, već fah-idiotski, nakon čega se stvorila neka karakondžula od ukupnog stanja, ali danas se opet pojavljuje potreba za ljudima koje možemo nazvati renesansnim neznalicama, odnosno koji znaju o svemu pomalo i tako formiraju ukupnu sliku razvoja. Jedna od stvari o kojoj stalno govorim je energetska efikasnost. Najveći novac se krije u energetskoj efikasnosti. Crna Gora troši po zarađenom euru i po domaćinstvu pet puta više energije nego Danska. Riječ je o iznosu od 150 miliona eura, a ako kažemo da se četiri petine toga uludo potroše , govorimo o godišnjim uštedama od 120 miliona eura, što znači da tu postoji prostor i za agenciju za energetsku efikasnost i za servisiranje kredita za implementaciju moderne tehnologije a prije svega uštedu samom korisniku koji bi plaćao višestruko manje račune za energente. Pogledajmo samo šta je unio internet i koju vrstu uštede. Nekad je poštar donosio pisma, danas samo otvorite mail i onda je jasno koliko se samo šume manje siječe zbog toga i koliko se goriva manje potrošii da se sve to pošalje.
Šta je uslovilo Vaše interesovanje za oblast energetske efikasnosti?
Pušić: Prije pet godina sam na kuću u Hercegnovom stavio solarni bojler. On košta 1.000 eura, montaža oko 100 i dodatni troškovi koje sam imao za to vrijeme još oko 100 eura ukupno, što je ukupno izdatak od 1.200 eura. Nama su računi do tada tokom ljeta, kada bi nam kuća bila puna , dodju kod babe i djeda sinoviu, unuci unuke, njihovi prijatleji, bili u julu ili avgustu po 160 eura, a sada je to samo 20 do 25 eura. Za pet godina ne samo da sam isplatio trošak za bojler, nego sam sad u čistom dobitku. Dakle, energetska efikasnost je najkomercijalnija, najisplativija djelatnost. Da nijedan posao ne mogu da radim pronašao bih jednog električara i jednog vodoinstalatera, objavio oglas na internetu da smanjujemo račune za električnu energiju. Došao bih kod ljudi i rekao da mogu da im smanjim račun za 10 odsto za 100 eura, odnosno 20 odsto za 1.000 ili na primjer 80 odsto za 5.000 eura. Onda bih se uvezao s bankom i pokazao da garantujem ljudima smanjenje troškova, kako bih obezbijedio kredit za energetsku efikasnost, a prema mjesečnim računima i novčaniku korisnika vidjela bi se ušteda u ovoj oblasti. Baš zbog toga i nema nikake potrebe da se institucije bave ovim, jer je u pitanju čist, odličan biznis.
Kakvu spremnost banaka da podrže takve kredite očekujete?
Pušić: Svaka banka ima kreditnu liniju za energetsku efikasnost, međutim, po prirodi stvari te kamate su najniže i normalno je da neće na televiziji reklamirati kredit za energetsku efikasnost, nego keš kredit, gdje je kamata pet puta veća. Ko god želi da podigne kredit za energetsku efikasnost on to može. Samo je potrebno uvjetiti se da je ono u šta se ulaže funkcionalno.
Često se stiče utisak da su, u želji za profitom, ljudi zanemrili potrebu za održivim razvojem i stvorili veliko zagađenje. Je li kraj procesu u kojem je napredak značio i štetu na drugoj strani i kojom dinamikom se dešavanja u toj oblasti mijenjaju?
Pušić: Stvari se po tom pitanju mijenjaju ubrzanim korakom. Već se proizvode električni automobili koji uopšte nemaju pogon na gorivo,nego na čistu struju. Sve se mijenja frapantnom brzinom, samo što je planeta kao jedan kompleksan mehanizam spora. Danas nije moguće otpustiti 400 miliona ljudi koji rade u staroj tehnologiji i obučiti ih da rade u novoj. To je nemoguće, jer stvari moraju održivo da se mijenjaju. Ne možemo danas da okrivimo Džejmsa Vata za zagađenje planete jer je izmislio parnu mašinu, koja je bila neophodna u razvoju čovječanstva, ali je srećom prevaziđena. Planeta napokon dolazi do čistih tehnologija. Naravno, ono što se se najsporije mijenja su ljudske navike. Teško je očekivati da mi stariji mijenjamo navike, zato nove tehnologijie uvijek dolaze sa mladjim generacijama.
Kada je riječ o navikama, one bi, makar u “ekološkoj državi” trebalo da su drugačije. Ipak, kada, na primjer, Dancima kažete da dolazite iz takve države, ne djeluje kao da su razumjeli o čemu govorite. Da li nas ovaj naziv ikada može motivisati da se drugačije ophodimo prema životnoj sredini?
Pušić: Nekad nije loše ni da stvari kreću od imena, pa je zato i naziv ekološka država super, jer onda to ime stvara neki uticaj kod naših ljudi. Prvo se nekome da čin generala, pa mu se onda dopusti da naređuje i nije moguće to raditi obrnutim redom. Naravno da je apsurdno da Dancima kažete da ste iz ekološke države, ali ako odete u neko selo u nerazvijenog trećeg svijeta to ima smisla. Ipak, kad dođem u Herceg Novi, primjećujem da je sasvim čist i uredan. Vidim da se stvari mijenjaju, da se prave kolektori na čitavom primorju koji će preradjivati otpadne vode, da bi se se more i priobalje očuvali. To su veliki koraci.
Da li ste ime pojavi turbo folk, definišući njeno značenje u oblastima izvan muzike. Gdje elemente toga vidimo u oblasti komunikacija i interneta?
Pušić: Turbo folk je fenomen koji se stvara kada čovjek ovlada tehnologijom, ali je nekritčki upotrebljava. Uzmimo za primjer Ruandu. Tamo su Tutsi i Hutu dva plemena koja se oduvijek mrze, ali dok su ratovali jedni protiv drugih lukovima i strijelama, njihov sukob je bio održiv. Međutim, onda im je neko prodao automatsko naoružanje i oni su ovladali tom tehnologijom, ali nisu promijenili svijest i onda su se istrijebili. Sa druge strane, isto to automatsko naoružanje imaju građani Švajcarske, gdje se nijedan metak ne upotrijebi nekontrolisano. Isto tako, kada upotrebite, medijsku tenologiju, nacionalnu televizijsku frekvencuju za privatnu televizijsku stanicu i pritom emitujetebanalne sadržaje, onda koristite kompletnu medijsku tehnologiju za sistematsko zaglupljivanje ljudi. Normalno je da nacionalna frekvencija ne može da se tretira tržišno već edukativno, jer su mediji nervni sistem društva. Isto tako, u zavisnosti kako se koristi, i internet, koji je najveći izum čovječanstva, za nekoga može da znači beskorisnost i gubljenje vremena. Upravo sam u saradnji sa Unicefom učestvovao u pravljenju aplikacije koja treba da služi za obučavanje djece u zaštiti od zloupotrebe i nasilja na interentu. Dakle, tehnologija je tu, sada je potrebno ovladati kritičkom upotrebom.
Učešće u operi
Pored nastupa na Lake Festu i koncerta u Kotoru, muzički dio angažmana Ramba Amadeusa ovoga ljeta obuhvatiće i učešće u operi “Djevojka s dvije glave” i to 12. i 13. jula u Budvi na Grad teatru i 15. jula, u organizaciji turističke organizacije Herceg Novi, na velelepnoj Kanli-kuli,
“Bilo bi interesantno i korisno kada bi recimo Telekom za one koji ne budu mogli da prisustvuju ovom događaju obezbijedio livestream uslugu na mobilnoj aplikaciji ili sajtu, čime bi dodatno taj događaj povezao sa tehnologijom i komunikacijama”, poručio je naš sagovornik.
Prema riječima Amadeusa, potreba čovjeka današnjice za komunkacijom je ogromna, generacije koje danas odrastaju neprestano su online, a omogućeno je da doslovno besplatno komuniciramo sa nekim na drugom kraju svijeta i to trenutno, a to je ogromno preimućstvo čovječanstva.
“Lično, nemam internet na mobilnom telefonu, jer ne bih mogao da izdržim da budem stalno online, a priroda mog posla je da moram da budem offline da bih mogao da mislim neometano, jer je za svaku komplikovaniju misao potrebno da me niko ne ometa barem dva tri sata. Platforme za komunikaciju zato treba koristiti za edutainment (edukacija+entertainment). Mislim da je to društvena odgovornost velikih korporacija, naročito telekomunikacionih kompanija, koje bi upravo edutainment trebalo da imaju u sklopu svojih usluga”, istakao je Pušić.
