Za Turkish Airlines klijenti su dragi gosti

Kada si gost ovakve aviokompanije dočeka te samo najbolje ugodan i prijatan let biznis klasom, ljubazno osoblje aviona i divna djevojka Jasmina Guberinić, koja se potrudila da novinarima iz Crne Gore tokom posjete Istanbulu ništa ne fali.

Nakon ugodnog leta i pola sata vožnje kroz Istanbul, stigli smo u predivni hotel Radisson Blu Atakoy, smješten u istanbulskom naselju između aerodroma i Starog grada.

U lobiju hotela “opsadno” stanje, sve vrvi od novinara, nas 65 iz različitih zemalja svijeta (Crna Gora, Srbija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Ukrajina, Njemačka, Azerbejdžan…), a svi gosti Turkish Airlinesa.

O smještaju u hotelu ne treba puno pisati luksuzna, udobna soba, sa pogledom na predivni vrt hotela i Mramorno more.

Obilazak Istanbula

U srijedu popodne, prvi dan našeg putovanja, pošli smo u obilazak starog grada u Istanbulu. Nakon ogromne gužve u saobraćaju i vožnje raznim uličicama, stigli smo na destinaciju. Predivna arhitektura i stare građevine oduzimaju dah.

Nekad crkva, pa džamija, a sada muzej, graciozna Aja Sofija mami poglede turista, ali i svih stanovnika Istanbula. U neposrednoj blizini ovog veličanstvenog zdanja nalazi se Bazilika Cisterna, koja je najveća od nekad nekoliko stotina cisterni ispod grada Konstantinopolja (Istanbul) u današnjoj Turskoj. Ulaskom u cisternu osjeća se čudan miris, čuje se lagana muzika a sve to stvara duševni mir.

Sljedeća destinacija Plava džamija ili Sultan Ahmedova, kako je zovu lokalni stanovnici. Sagrađena je u periodu između 1609. i 1616. godine, za vrijeme vladavine sultana Ahmeda I. Poput ostalih džamija, sadrži grobnicu osnivača, medresu i predvorje. Ahmedija, kako je još zovu, danas je jedna od glavnih turističkih atrakcija u Istanbulu.

I sljedećeg dana smo obilazili Stari grad, posjetili smo Topkapi Saraj, palatu koja je skoro 400 godina bila glavna rezidencija osmanskih sultana, od 1465. do 1856. godine.

Palata je tada bila mjesto u kom su se održavali mnogi istorijski događaji i kraljevske zabave, a danas je muzej koji ima veliku i vrijednu kolekciju spomenika i umjetnina (poput ogrtača i mača proroka Muhameda, satove iz osmanskog doba, odjeću i oružje Sulejmana Veličanstvenog).

TA pretrpio štetu tokom vojnog udara

Predsjednik Upravnog odbora Turkish Airlinesa Iker Ajči kazao je, na konferenciji za novinare, da je ova kompanija, zbog pokušaja vojnog udara na aerodromu 15. jula, imala 50 miliona povratnih karata, ali da su nastavili normalno da rade već nakon dva dana.

“Svi naši putnici su tu noć smješteni u naše hotele, ili transportovani gdje su željeli. Nama je bitno da su klijenti zadovoljni. Oni za nas nisu klijenti, već naši gosti, i trudimo se da im uvijek bude prijatno sa nama”, kazao je Ajči.

Ajči je dodao da se TA svakim danom trudi da poboljša uslove koje pružaju klijentima, pa uskoro u njihovim avionima možemo očekivati tablete, internet, moderne video igrice isl.

“Radimo sve da našim gostima bude prijatno i zanimljivo tokom leta”, kazao je Ajči.

On je kazao da su tokom pokušaja vojnog udara pogođeni mnogi stubovi njihovog biznisa.

Smještena na B ulazu aerodroma, turska Avio akademija je jedan od vodećih centara za obuku u Turskoj, ali i svijetu. Akademija se proteže na 16.600 kvadratnih metara, ima 60 učionica i konferencijsku salu sa 120 mjesta.

Na Akademiji radi 26 trenera, koji su stručnjaci u svojim oblastima, pritom obuku može pohađati 1.500 ljudi istovremeno.

Oko 2.000 studenata budućih pilota i članova posade, pohađa nastavu na Akademiji.

Svi piloti i članovi posade Turkish Airlinesa dolaze svake godine na Akademiju kako bi iznova prolazili obuku.

Glavna instruktorka Didem Merić kazala je Vikend novinama da se, na svu sreću, do sada nije desila nijedna nesreća na letovima Turkish Airlinesa, tako da članovi posade moraju prolaziti obuke svake godine.

“To su stvari koje, na sreću, ne koriste često, gotovo nikako, ali ih moraju ponavljati na treninzima, u slučaju potrebe”, kazala je Merić.

Treninzi se sastoje iz više dijelova, vježbi u slučaju pada aviona u vodu, požara tokom leta, do simulacija različitih nesreća u avionu.

“Real fire fighting trainer” je dio obuke gdje se dešavaju simulacije požara u avionu, kada učesnici treninga ulaze sa opremom za gašenje vatre, i prolaze cijelu obuku. U dijelu za simulaciju nesreća u avionu (pritisak, dim, turbulencije) učesnici prolaze cijelu proceduru, od stavljanja maski, do stavljanja pojaseva za skok u more.

Nakon ove obuke, slijedi obuka iskakanja iz aviona, gdje je postavljen bazen. Učesnici tokom obuke moraju da se pobrinu prvo za sebe, a onda da spase što više putnika.

Na Akademiji postoji i dio za obuku budućih pilota. N ajmlađi pilot koji je završio Akademiju ima 22 godine, a najstariji koji čeka odlazak u penziju, 65 godina.

Jedan od trenera pilota Ediz Albayrak, koji je i sam pilot, leti nebeskim svodom već 29 godina. Za Vikend novine je otvorio vrata svog kokpita i pokazao nam kako izgleda jedan čas obuke pilota. Bilo je jako zanimljivo.

Turska će odoljeti svim pokušajima razbijanja jedinstva

Ajči je kazao da se sada susrećemo sa potpuno novom generacijom terorizma, ali da će Turska odoljeti svim pokušajima razbijanja jedinstva.

“PoslIje pokušaja vojnog udara vidjeli smo da ova organizacija ima svoje škole svuda po svijetu, imaju novac, samim tim i moć. Osim toga, imaju i nevjerovatnu obavještajnu službu, infiltirirali su se u glavne institucije, možda su i među nama”, kazao je direktor Upravnog odbora TA.

DO&CO ketering kompanija

Turski DO&CO ketering kompanija, je u zajedničkom vlasništvu dO&CO i Turkish Airlinesa. Kompanija je osnovana 2007. godine, posluje u devet gurmanskih kuhinja u Turskoj.

Tokom posjete ovoj kompaniji, prisustvovala sam cijeloj proceduri pravljenja hrane za avione Turkish Airlines-a od sirovog do gotovog proizovoda.

Ono što je zanimljivo jeste da se dnevno u ovoj kompaniji spremi 200.000 jela, a sve od svježih namirnica.

Novina u DO&CO su šefovi kuhinje u avionima, koji su zaduženi za skupljanje informacija od putnika. Trenutno ih ima 9.000. Tokom leta, oni pričaju sa putnicima, pitaju ih o ukusu i kvalitetu hrane, saznaju da li nešto treba mijenjati, dodati i sl. Kako su nam kazali u kompaniji, šefovi su “oči i uši” kompanije.