Kolumne

Bavite se sobom

 

Ne smeta ni to što imaju previše stvari na pogrešnom mjestu. Ispade da je najbolji način pobjeći od sopstvenih problema – baviti se drugima. Tako se, kažu,  vraća poljuljano samopouzdanje, jača ojađeni ego i postaje veliki glasnogovornik.

Preuzimaju naš život u sopstvene ruke. Ne bi oni da se mučimo. Tu su da pomognu da sagledamo problem. Uporno pokušavamo objasniti da je sa nama sve u redu. Ne pomaže, bacaju nam prašinu u oči. Drmusaju neprestano, da ostatak života ne provedemo u spavanju. 

Postali smo njihova opsesija, a naš život inspiricija za kako popuniti kratere u glavi. Velike su to rupe, potrebno je uložiti prilično materijala. Da ne bi dangubili, bacaju se  na posao. 

Radoznalo nas posmatraju, postavljaju sijaset pitanja. Naočigled beznačajna priča poprimi obrise dramatike. Mora se ispratiti svaka promjena raspoloženja. Stalno imamo nezvane goste. Dolaze taman kada smo  mislili da odmorimo. Serviraju nam priču o ljubavi i partnerstvu. Kako to da smo toliko vremena sami? Pa, red bi bio da se skrasimo! Brak je divna zajednica, djeca su njena kruna. Uh, koliko blagodeti nosi zajednicki život. Pjene u naletu mehanički izgovorenih riječi.

Dok pokušavete objasnititi tetki sa lošom trajnom da je kod nas sve u najboljem redu, prekida vas usred rečenice. Prosto, nismo svi predodređeni za zlatne medalje. Naši ciljevi su drugačiji, poimanje stvari, pogled na svijet.

Znaš kako je lijepo kada te muž dočeka sa kafom u krevetu. Djeca trčkaraju okolo… Brak je jedna divna zajednica. Evo, ugledaj se na mene. Šta mi fali? Svi mi zavide. Ljubomorni su na moju sreću. Znaš, nije lako nositi teret slave i živjeti sa mužom karijeristom. Ja sve mogu. Pogledaj me, blistam!  

Gledate u čudu to ispijeno lice: podočnjake koji su napravili dvije uvale ispod očiju; šljivu na lijevom obrazu koja se preliva u dugin spektar. Iako ništa ne pitate,  stiže pojašnjenje. Kaže da je prilično trapava, stropoštala se niz stepenice. Ne zna kako je bila nespretna tako. Ipak, svakodnevno se samopovređuje. Čudan neki raspored ima u stanu. Godinama ga pokušava promijeniti, ali joj, kaže, fali kreativnosti.

Da, raspored je kriv za sve. Ipak, sreća je najbitnija, nastavlja u milozvučnom ritmu.

Vidi se da ti to fali. Ne moraš se truditi da kriješ to od mene. Osjećam te. Nisi zadovoljna, ispunjena. Zašto to ne priznaš? Isplači se slobodno. Nikome neću reći.  Daj sebi oduška, ne potiskuj tugu. Pući ćeš jednog dana kao balon od sapunice.  Ne možeš da se braniš osmijehom. Svuci ga, zaplači, izridaj se… 

Za trenutak, oči se mute… tuga obuze tijelo. Šta reći?! U dubini duše, žao vam je ženu koja se pogubila u sopstvenom dvorištu. Nema tog baštovana koji bi ga doveo u red. Muž ima ljubavnicu već duži vremenski period. S vremena na vrijeme, kada se posvađaju, zna da bude grub. Ostavi po koju masnicu na tijelu, ali svi su navikli da je to zbog njene trapavosti. Kriv je raspored u stanu. Odlazila je od njega, ko zna koliko puta, ali se uvijek uredno vraćala. Čudna neka ljubav, ali odolijeva godinama.

Eto vidiš, poskakuje, oči ti se mute. Plači, slobodno. Loše ti je, znam.. 

Ništa nije pogriješila… Nije nam dobro od farsične porodične idile. I dok  zajapurena žena hvata svaki naš uzdah i suzu, ne bi li nam dala dijagnozu, ni ne  sluti da je sve to zbog njene priče o sreći.  Velika količina sreće,  udari nam u glavu. 

I tako, da bi se ispoljila, sreća mora naći žrtvu, nesreću… nebitno kako, ubijediće je, nacrtaće je ako je potrebno… 

Nigdje ruže ne opijaju svojim mirisom kao u tuđim dvorištima… Ipak, pazite na trnje dok ih budete brali… zna ono duboko da se zarije u meso i izazove infekciju. 

Naravno, to se nama ne može desiti. U našem dvorištu rastu pitome ruže!

Zašto jednostavno ne bismo pokušali da uživamo u pitomini svog prostora? Zašto su nam za smopotvrđivanje potrebni aplauzi, a za uspjeh žrtva?!

Eto, za početak bavite  se sobom. Sredite nered u vašem dvorištu. Počnite od kapije, pokušajte je podmazati da ne cvili, nakon toga dobro je  zatvorite. Ne, ne osvrćite se, da vas ne bi ukočio vrat dok budete bacali radoznale poglede na tuđe ružičnjake. 

Autorka teksta je profesorica književnosti i novinarka

Send this to a friend