Kolumne

Čiji su kolači bolji?

Slušali smo ove priče na porodičnim okupljanjima, vjerskim praznicima i pred svakom seoskom kafanom uz litre Jelena/Skopskog/Karlovačkog/Sarajevskog/Nikšićkog. 

Ali, niko nam ne održava fetiš u životu tako dobro kao mediji. 

Svaka čast izuzecima koji uvijek obavljaju svoj posao natprosječno kvalitetno. Njima skidam kapu i duboko se poklanjam jer ti ljudi imaju posebnu žeđ za istinom i pravdom. 

Nažalost, većina balkanskih medija ne spada u ovu kategoriju, te nesavjesno izvještavaju o osjetljivim pitanjima. Sa pojavom internet portala i instant vijesti, situacija se samo pogoršala. 

Jurcanjem za što više klikova u što kraćem periodu, portali su postali online albumi zgrožavajućih slika i senzacionalističkih naslova, popraćeni obaveznim dnevnim izvještajima o kojekakvim starletama i starleticama. 

Ali, šta se dešava kad ljudi nemaju vremena da sjednu i procjene objektivnost teksta, već reaguju impulsivno, štiteći sebe i svoje najbliže? Šta se dešava, u napetim etničkim odnosima, kad novinari napušu svoje tekstove da bi dobili veću čitanost i više reklama? Neki bi rekli da to izgleda kao da smo imali seksualni odnos sa bodljikavom životinjom. 

U mom rodnom gradu, Kumanovu, policija je napala terorističku skupinu koja se nalazila u naseljenom dijelu grada, mahali poznatijoj kao Divo Naselje na makedonskom ili Lagja E Trimave na albanskom. 

U posljednjih 15 godina, ovaj dio grada je pretežno naseljen Albancima, sa makedonskom manjinom. Pucnjava je trajala od noći između petka i subote, tokom cijelog dana u subotu i završila u kasnim večernjim satima. Građani su bili evakuisani, Albanci i Makedonci podjednako, a čitav grad je treptao pod naletima granata i zvuka pucnjave. Prepali smo se, naravno. Ali, svaki zdravorazumni građanin zna da ovo nije bio etnički konflikt. 

Albanci ne osjećaju da su se kosovski kriminalci pojavili u njihovoj mahali da bi napali bilo koga u njihovo ime. Makedonci ne misle da su njihove komšije spremni ili željni da podrže ludost plaćenih ubojica i ludaka. Ali, to znamo mi u Kumanovu. Većina medija u regionu i zemlji već je proglasila rat u Makedoniji. 

Većinu makedonskih medija već smo otpisali. S izuzetkom nekolicine televizija i portala koji su jedva preživljeli devetogodišni režim Nikole Gruevskog, niko drugi nije ostao da obavijesti građane bez da je  prethodno prošao detaljnu cenzuru i montažu od strane vladinih struktura. 

Mediji u regionu su već druga priča. U potrazi za sljedećom velikom pričom, a nerijetko i  udvarajući se domaćim političarima i agendama, mediji su stvorili veću paniku izvan Kumanova, nego u samoj žiži događaja. 

Ovu kolumnu posvećujem svima onima koji imaju moć objavljivanja tekstova i kreiranja javnog mišljenja. Imajte uvijek na umu da vi kreirate javno mišljenje, čak i kad izvještavate o javnom mišljenju. 

Za dobrobit svih građana Balkana (jer prvenstveno vjerujem u jednakost građanskih prava), apeliram na sve medije da se suzdrže od „eksplozivnih“, „senzacionalnih“ i „bombastičnih“ naslova. Bar dok ne rasčistimo ko nas zaista napada, a ko nam dramatizira „o najteža dva dana u životu“. 

I nemojte nam podmetati komšijsku svađu. Neka. Dosta nam je bilo toga na ovom Balkanu. Hajde da se malo svađamo čiji su kolači bolje ispali.

Ivana Jordanovska

Član Izvršnog odbora JEF Europe

Send this to a friend