Kolumne

Govor iz Berana i suva drenovina

Jasno je da se neće svi jednako obradovati tom istorijskom činu, koji nas sasvim približava Alijansi. Nekima od “oduševljenja” zubi sami škrguću. Razlog je jasan: deset godina poslije najvažnijeg dana u novoj crnogorskoj istoriji Crna Gora ostaje podijeljeno društvo.

Manifestacije naše ne srećne podvojenosti su brojne, prisutne u svakoj pori našeg života. Tragikomična dualna kultura, odnosno nekultura, najveća je otežavajuća okolnost crnogorskom putu u bolju budućnost.

Crnogorska psihopatologija svakodnevnog života, što bi rekao drug Frojd, zaista je jedinstvena: od zastava na svadbama do dileme da li je nešto skupo u evrima ili u eurima.

U tom smislu, crnogorska politika je još uvijek na početnim stranicama, sa rijetkim primjerima koji ukazuju da se stvari, ipak, kreću. Suočavamo se sa “monolitom” u razmišljanju i ponašanju onih koji ostadoše vječno ucvijelje ni zbog ishoda istorijskog glasanja u maju 2006. godine. Suva drenovina.

Jubilej prve decenija nezavisne Crne Gore bi, na tom polu crnogorske poli tiike i kulture, protekao u sivilu i ozlojeđenosti onih koji i dalje žele da budu gubitnici, da gradonačelnik Berana Dragoslav Dado Šćekić nije organizo vao prijem povodom Dana nezavisnosti.

Predsjedniku beranske opštine je, u cijeloj priči, bilo lako jedino da odabere mjesto za proslavu: kuća Gavra Vukovića je jedinstvena simbolična adresa za zvanični prijem povodom Dana crnogorske nezavisnosti.

(Uzgred, ali ne manje važno: pored najčuvenijeg crnogorskog ministra vanjskih poslova, imena i djela Mojsija Zečevića, Miljana Vukova ili generala Radomira Vešovića pokazuju da su najčuveniji i najumniji Vasojevići bili Crnogorci, pa je teorija o “najvećem srpskom plemenu” zaista klimava i isprazna, čak i da je u zemlji Srbiji ikada bilo plemena, a nije.)

Sve ostalo je od gospodina Šćekića tražilo veliku kuraž i, zašto ne reći, viziju. Treba pažljivo pročitati taj govor. Kada se zanemari neizbježna partijska retorika, mladi gradonačelnik je rekao važne i, za Berane i Crnu Goru, prijeko potrebne stvari. Da zlo ne čuje!

Odgovor lidera njegove partije, s druge strane, objavljen dandva kasnije u Vijestima, podsjetio nas je koliko je teška i osjetljiva ta tematika ne samo za Socijalističku narodnu partiju, već i za cijeli nekadašnji “unionistički” blok.

Gospodin Milić je “uzvratio udarac”. Šteta. Nepotrebno, ishitreno. Ne zbog toga što će njegov autorski tekst zaustaviti proces vraćanja crnogorske politike u normalne okvire, već zato što je to jedna izlišna rabota kočenja i odlaganja toliko potrebnog istorijskog političkog kompromisa u Crnoj Gori. Jedno je biti opozicija vlasti, a drugo opozicija državi.

Kada to ne bi štetilo g. Šćekiću, rado bismo ga pohvalili. Ovako, moramo da ćutimo i da priželjkujemo da bar SNP konačno pređe Rubikon i napusti gu bitničku politiku. Jer, iduće godine je 2017, a ne 1997. ili 2005.

(Autor je predsjednik Cdu)

Send this to a friend