Stojka, koja je dospjela u medije zahvaljujući javljanju u emisiji TVCG “Okvir” u kojoj je gostovala ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević, sigurno nije jedina žena u Crnoj Gori koja je život posvetila podizanju djece u teškim uslovima i koja, kako je sama rekla, nije stizala da se javlja na Biro rada, jer je već imala ogroman posao da brine o brojnoj porodici.
E, upravo te i takve žene, ne mogu, po mišljenju autora propisa SNP-a da dobiju satisfakciju za teški život majke, supruge, domaćice, snahe, zaove… što u crnogorskim uslovima, uz svu emancipaciju i rodnu ravnopravnost, nije nimalo lako. Za to ne postoji dovoljna nadoknada.
Ali, takvih majki izgleda nema u zakonu koji je svjetlost dana ugledao zahvaljujući vezi SDP i opozicije, uprkos uvjeravanjima DPS-a da je zakon diskriminatorski, da nije baziran na preciznim podacima o broju majki i troškovima za naknade, da je povrijeđeno ustavno pravo na pravičnost, da nijesu dobro definisani kriterijumi.
Danas se potvrđuje u kakvu su se avanturu upustili tvorci ovog propisa, praveći razliku gdje nikako nijesu smjeli između majki i majki. Dakle, između majki sa biroa i onih koje se nijesu prijavljivale, između majki koje imaju jedno ili dvoje djece i onih sa troje i više, između majki koje uredno plaćaju doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, ali ne mogu da imaju nadoknadu jer nijesu rodile zakonom propisani broj djece.
Umjesto da se potrude pa nađu model koji neće praviti diskriminaciju među majkama, autori propisa su donijeli populistički zakon računajući da im može donijeti poene u izbornoj godini, a što će biti i sa majkama, naknadama, penzijama… o tome će oni isti tražiti odgovore od DPS-a, napadati DPS, zaboravljajući da su upravo poslanici najjače političke partije u državi bili za pažljiviji pristup ovom pitanju. Dakle, ne protiv, samo da sve bude uzeto u obzir.
Ako je socijalni momenat bio osnovni motiv autora, onda su naknade trebale da dobiju sve majke i djeca, pogotovu ona koja teško žive, j er takvih ima mnogo više nego što će uspjeti da uđu u norme. Autori propisa treba da kažu da li su razmišljali šta će sa jednom Stojkom iz Mojkovca, šta sa majkama koje rade kod privatnika i ne mogu da dobiju povezani radni staž od 25 godina, zbog čega nemaju pravo na naknadu. Znaju li, i je li ih uopšte briga, da li će naknade dobiti neka majka koja ih uslužuje ispred nekog kioska ili tezge voća i povrća, ruku natečenih i ispucalih od hladnoće.
Je li bitno ima li jedno, dvoje, ili troje, petoro djece. Za autore još jednog u nizu propisa sumnjivih motiva i normi, ništa nije od ovoga bilo važno. Trebalo je samo donijeti zakon koji, prema njihovoj procjeni, ne odgovara DPS-u, kao što je to urađeno sa recimo, Zakonom o finansiranju političkih partija, koji je proglašen neustavnim.
P.S. Navijam sve za žene, bez obzira jesu li slobodne ili u braku, imaju li ili nemaju djece, (sama spadam u kategoriju onih koje imaju troje djece), ali je pitanje koliko im se pomaže normama koje su u startu napravile razliku između majki i majki, između djece i djece. Ako je motiv bila pomoć majkama i djeci, jednostavnije je bilo vratiti dječji dodatak, jer dijete je za majku dijete, bez obzira je li drugo, treće, peto, je li mu se majka javljala uredno na Biro ili nije.
