Tokom moje nedavne posjete Ankari, vidio sam značajnu štetu na turskom Parlamentu koji su izveli oni koji stoje iza pokušaja puča. Strah i šok još uvijek su opipljivi među onima koje sam tamo upoznao.
Takvo nasilje ne može se tolerisati na evropskom tlu. Bez obzira na Vaš pogled na sadašnju Vladu, svi se možemo složiti da je svaki pokušaj da se zbaci legitimna, demokratski izabrana vlada silom neprihvatljiv. U modernoj Evropi, takav napad na demokratske institucije je uvreda za sve nas.
Turska je frustrirana time što vidi da evropski lideri ne prepoznaju dubok uticaj puča na tursko društvo. To sam čuo u razgovorima sa liderima sve tri opozicione stranke u Parlamentu, kao i od predsjednika Erdogana i njegovih ministara. Ako želimo da ostvarimo pozitivan uticaj na Tursku, onda moramo da pokažemo solidarnost i razumijevanje za to kako Turska trenutno razmišlja.
Osim toga, uvjeren sam da Evropa sada treba više da bude posvećena Turskoj, ne manje.
Turska je iskoristila svoje pravo da odstupi od Evropske konvencije o ljudskim pravima, ali Konvencija nastavlja da se primjenjuje pod nadzorom Evropskog suda za ljudska prava. Dakle, svako preduzimanje bilo kakvih mjera mora da bude strogo kontrolisano i srazmjerno prirodi prijetnji sa kojima se suočavaju vlasti.
Identifikaciji počinilaca treba pristupiti sa velikom pažnjom. Protiv optuženog se moraju pružiti uvjerljivi dokazi. Postoji jasna razlika između onih koji su za cilj imali nasilje i onih koji imaju simpatije prema tom cilju. Potonji nijesu prekršili nijedan zakon.
Takvo razmišljanje biće u interesu Turske. Jedan korak naprijed u poslednjih nekoliko nedjelja bilo je rijetko jedinstvo među političkim strankama u Turskoj. Ipak, čišćenje javnih službenika, novinara i akademika samo će produbiti podjele i nepovjerenje u društvu. To će državne institucije učiniti krhkim, a imaće i negativan uticaj na medije, koji su čak i prije državnog udara patili od neopravdanog ograničenja slobode izražavanja.
Razgovor o vraćanju smrtne kazne treba zaustaviti. Takav potez izbacio bi Tursku iz Savjeta Evrope, a pritom bi to bio i kraj puta ka EU. To bi bio regresivan i neetički korak.
Savjet Evrope će iskoristiti svaku priliku da pomogne izgradnju povjerenja u Turskoj i pruži pomoć i potrrebnu ekspertizu turskim vlastima.
Nakon moje posjete Turskoj, vlasti su se složile da rade sa ekspertima Savjeta Evrope i donesu zakone koji će se primjenjivati u skladu sa obavezama Turske iz Evropske konvencije o ljudskim pravima. U suprotnom, Turska rizikuje poplavu prijava pred Evropskim sudom za ljudska prava.
To će biti posebno važno, kako bi se izbjegla zloupotreba moći. Takođe, za one koji su u pritvoru, potrebno je osigurati pravo na pravično suđenje koje počinje sa pretpostavkom nevinosti.
Konačno, Savjet Evrope je međuvladina organizacija u kojoj svih 47 država članica dijele kolektivnu odgovornost za sprovođenje konvencije o ljudskim pravima.
Ovo je napet i nepredvidiv period za Tursku. Moramo biti ujedinjeni i ići ka cilju vraćanja međusobnog povjerenja i razumijevanja. Naš zajednički cilj je da Turska ostane u evropskoj porodici i prepozna značaje demokratije, ljudskih prava i vladavine zakona, čak i u ovim izazovnim vremenima.
Torborn Jagland, Generalni sekretar Savjeta Evrope
