Kolumne

Nova većina

Ovdje je riječ o drugoj – trajnijoj i važnijoj većini.

Čak i da nije došlo do raskola u SDP, koncept dvočlane vladajuće koalicije je iscrpljen. (Pri tom, naravno, ne zaboravljamo manjinske nacionalne partije, već se bavimo okosnicom političke većine u nasoj zemlji.) Dugogodišnji dvočlani aranžman je dogorio i nema političke alhemije koja mu može udahnuti novi život. Pošto je ta stvar jasna, bilo bi dobro na vrijeme razmisliti o potrebi i rezonu novog političkog sporazuma.

Naša je zemlja specifična po tome što još uvijek moramo razlikovati opoziciju u Crnoj Gori od – opozicije Crnoj Gori. Partije i lideri, koji se jede na ovu davnašnju uzgrednu klasifikaciju gorepotpisanog, tu bi situaciju mogli da otklone – ako hoće i smiju. Za početak, dovoljno bi bilo da neko od njih – mada je spisak iskrenih kandidata za taj istorijski važan iskaz, nažalost, vrlo kratak – izusti, jasno i javno, kako njegova/njena partija nikad neće ugroziti samostalnost i nezavisnost Crne Gore.

Takva deklaracija i na njoj zasnovana politika bi otvorila brešu koja još uvijek onemogućava crnogorsku demokratiju da se oslobodi teškog istorijskog opterećenja. Nažalost, kod nas je još uvijek na snazi političko pravilo: promjena vlasti može značiti ugrožavanje države. Ta dugo čekana novost bi na crnogorskoj političkoj sceni stvorila osnov i uslov za ono što mi u Cdu zovemo “istorijskim kompromisom”.

Jedino bi to crnogorsku demokratiju učinio stabilnom. Lažna i politikantska mantra o tobožnjem “nacionalnom pomirenju” služi drugim ciljevima.

S druge strane, političke snage koje znaju da Crnu Goru treba mijenjati čuvajući i jačajući naše demokratske institucije, ali i naše nacionalne interese, imaju teški zadatak da svoju politiku učine kredibilnom i interesantnom za većinu crnogorskih građana. Jer – crnogorskom se politikom moramo baviti i ako ne dođe do promjena u onom dijelu političkog spektruma koji je bio protiv crnogorske nezavisnosti.

Potreban nam je ozbiljni politički napor da stavimo u funkciju zaboravljene i neiskorištene potencijale, koji ćute i propadaju zarobljeni inercijom i neznanjem, sputani sveprisutnom indolencijom u sistemu koji je zarđao. Potrebna je jasna i konzistentna nacionalna politika – u našoj ekonomiji, u obrazovanju i u kulturi. Privremene politi;ke nagodbe ne vode nikuda i samo izazivaju još veću koroziju.

Crnogorsku politiku treba mijenjati sa crnogorske i građanske strane. Promjena sa druge bande bi nas vratila u tragične konfuzije i ćor-sokake tzv. “antibirokratske revolucije”. Tu smo lekciju naučili … valjda.

Potrebna je, dakle, nova većina, utemeljena na crnogorskom i građanskom političkom i kulturnom postulatu. Potrebna je nova vladajuća koalicija.

Ako to bude postignuto – a trebaće nam i strpljenja i znanja i mudrosti – ova zemlja ima šanse da učvrsti svoju nezavisnost i da, po dobijanju poziva za članstvo u NATO, dugoročno obezbijedi svoj integritet i stvori uslove za napredak.

Autor je predsjednik Crnogorske demokratske unije

Miodrag Vlahović

 

Send this to a friend