Kolumne

Omogućiti svoj djeci da žive dostojanstveno

slika1.jpg

Preživjevši i sam siromaštvo u djetinjstvu, Đilas je postao vodeći jugoslovenski socijalni teoretičar i globalno poznati mislilac. Njegova iskustva iz djetinjstva oblikovala su jugoslovensko javno mnjenje da je kolektivna aktivnost neophodna da se zaustavi glad.

Za razliku od današnjeg vremena, u periodu kada je živio Tomo nije bilo statistike, mada možemo pretpostaviti da bar jedno od petoro djece nije napunilo pet godina zbog gladi ili bolesti na početku 20. vijeka. Prema prvim podacima iz 1951. godine, stopa dječjeg mortaliteta iznosila je jedno od desetoro djece, dok danas iznosi manje od 1 od 200 djece, pri čemu uzrok smrti više nije glad.

Međutim, danas još uvijek postoje djeca poput Toma, ali njihovo siromaštvo nije absolutno, već je relativno.

Siromaštvo i nejednakost

Ona žive daleko od prosječnog životnog standarda i osnovnih mogućnosti. Vjerovatno je da će i sami postati siromašni roditelji koji odgajaju siromašnu djecu u višegeneracijskom ciklusu siromaštva. Njih ne ugrožava glad, već nejednakost u obrazovanju i zdravlju, loša povezanost i nedostatak mikronutrijenata uzrokovan lošim kvalitetom hrane, a ne kvantitetom. Više od 1 od 10 djece u Crnoj Gori živi u siromaštvu.

Dječje siromaštvo je drugačije, pošto su njegove posljedice doživotne i ima najjači uticaj u periodu od rođenja do pete godine kada se dešava 85% razvoja mozga. Zbog toga se uticaj siromaštva na ovom uzrastu ne može preinačiti kasnije. Ljudska prava djece koja danas žive u siromaštvu ne mogu biti ispunjena ukoliko je naše viđenje dječjeg siromaštva relevantnije za 1916. nego za 2016. godinu. Ishrana djece procjenjuje se na osnovu četiri osnovna mjerila: neuhranjenost, gojaznost, visina za određeni uzrast i težina u odnosu na visinu. Djeca iz domaćinstava na sjeveru, siromašnih ili seoskih porodica nemaju slabiji rezultat od druge djece u Crnoj Gori po bilo kojem od ovih mjerila. Postoje dva problema u ishrani djece uzrasta do pet godina u Crnoj Gori: sve veća gojaznost (skoro 1 od 4 djece) i neuhranjenost romske djece (7% romske djece u poređenju sa 1% cjelokupnog stanovništva).

Potrebne kompleksne intervencije

Siromaštvo ima mnoge negativne uticaje u ovom društvu, ali se ne čini da samo siromaštvo prouzrokuje glad u Crnoj Gori. To se može konstatovati kao uobičajeno stanje u evropskim državama srednjeg dohotka koje karakterišu snažne porodične veze i decentralizovano vlasništvom nad zemljištem u ruralnim krajevima. Međutim, ono što je daleko od uobičajenog jeste skorašnja eskalacija prikazivanja siromašnih porodica na društvenim mrežama i na televiziji kao pasivnih primalaca poklona.

U slučajevima u kojima su djeca i porodice izloženi gladi, razlozi leže u kidanju jakih porodičnih veza usljed različitih problema, vezanih, na primjer, za mentalno zdravlje, zavisnost ili nasilje u porodici. Ovaj problem zahtijeva kompleksne i sofisticirane intervencije socijalnog rada, a ne uručivanje pošiljki hrane u punom sjaju društvenih medija ili televizije. Paradiranje ugroženih porodica u medijima kao bespomoćnih primalaca pomoći je atak na dostojanstvo i ličnost pojedinca i na težnju ka ostvarenju ljudskih prava u našem društvu. Nikakav poklon ne može da ublaži cijenu izlaganja djece javnoj stigmi koji nosi život u maloj zajednici. Porodični problemi obično ostaju isti još dugo vremena nakon što se taj poklon potroši. Davanje siromašnima je plemenito i ima dobru namjeru. Međutim, ono spada u sferu privatnosti, mora biti kontinuirano i uticati na suštinske probleme kako bi se budućnost promijenila nabolje. Poklanjanje siromašnima ne treba da bude glavna prizma kroz koje društvo posmatra siromašne ili siromaštvo.

Napustiti zastarjele ideje i prigrliti nove

Davanje poklona siromašnima je samo grebanje po površini problema. Siromaštvo nije jednostavan problem, a oni koji misle da jeste ga ne razumiju. Kompleksnost siromaštva, njegovi uzroci i moguća rješenja zahtijevaju bolji kvalitet diskusije između medija, civilnog društva, akademskih krugova i parlamenta. Siromaštvo, zaj edno sa nerazdvojivim pitanjima zdravlja i obrazovanja, svakako da treba da bude ključno u političkoj debati u svakom društvu. Međutim, nekada se čini kao da su ova pitanja izostavljena u političkoj debati u Crnoj Gori budući da to pokazuje i najosnovnija analiza medijskih događaja i transkripata intervjua sa političarima ili liderima civilnog sektora.

Crna Gora ima jake vrijednosti društvene solidarnosti i pravde. One se moraju potkTij epiti obnovlj enom vizijom i diskusijom o tome kako djeci iz naše generacije koja su poput Toma možemo pomoći da žive dostojanstveno, sa nadom i mogućnošću da ostvare svoj potencijal i prekinu ciklus višegeneracijskog siromaštva.

S obzirom da je i sam imao iskustvo života u siromaštvu, nije za vjerovati da bi Đilas prihvatio površnost pristupa koji ponižava siromašne i prikazuje ih kao bespomoćne ljude. Naprotiv, govoreći o hrabrosti, Đilas ju je definisao upravo kao spremnost da se zastarjele ideje napuste i prigrle nove, one koje bolje mogu odgovoriti izazovima vremena. 

Autor je Bendžamin Perks, šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru

Send this to a friend