Kako bi argumenti bili što precizniji, i očišćeni od alternativnih ideoloških značenja i tumačenja, argumente dajem eksplicitno u dolje iznesenim numerisanim ključnim tezama.
1. Crna Gora je po svim kvantitativnim mjerilima mala zemlja i nije u stanju u visokotehnološkim uslovima da se garantuje bezbjednost svojim građanima.
Naprosto, nismo u stanju da imamo i razvijemo armiju koja je u stanju da štiti teritorijalni integritet Crne Gore. Nemamo dovoljno ljudi, niti novca, niti tehnologije za tako nešto, i sumanjam da bilo ko može da po ovom pitanju iznese suprotne argumente. Ono što se međutim iznosi kao argument ovoj tezi jeste da je Crna Gora nevažna upravo zato što je mala, te da stoga nema razloga pristupati u NATO.
Kao primjer se ovdje daju neke druge male zemlje (Malta npr.) koje nisu članice NATO. Interesantno da se ne navode Island i Luksemburg koje jesu članice NATO-a.
Argumentujem, geo-strateški položaj Crne Gore, kao i istorija odnosa naše zemlje sa Rusijom imaju takav značaj, da bez obzira na to što je Crna Gora mala zemlja, ona mora i treba da brine o svojoj bezbjednosti, a zaključili smo da tu bezbjednost ne možemo sami sebi da obezbijedimo. Drugi argument protiv počiva na tezi da smo i u prošlosti bili mali ali smo se uvijek herojski branili, ne može se prihvatiti, zato što ovo nije prošlost nego druga decenija XXI vijeka.
U starom vremenu hrabrost, čojstvo i junaštvo (dakle, ljudski faktor) bili su ključni u ratu. Danas to nije slučaj. Današnje prijetnje se pojavljuju u obliku visoke tehnologije kojima mi sa kapacitetima koje imamo nikada ne možemo da raspolažemo.
2. Crna Gora teži, s istorijskim pravom, da postane sastavni dio porodice zapadnih demokratija. Padom berlinskog zida, sve istočno-evropske zemlje su se opredijelile za zapadni put. Ako je takva strateška odluka donešena, onda mora da se vodi i strateška politika u tom pravcu. Ne možemo samo nominalno da se zalažemo za savremene demokratske vrijednosti, a u praksi da partikularno prihvatamo saveze koji nam odgovaraju i/ili da odbacujemo sve ono što integracija u demokratsku globalnu zajednicu podrazumijeva. Dakle, ovdje je riječ o civilizacijskim vrijednostima za koje smo se opredijelili a to je savremena demokratija po uzoru na Zapad. NATO je organizacija koja je politički sastavni dio tog miljea.
Pogledajte samo spisak zemalja koje su članice NATO i recite da li ne biste željeli da Crna Gora bude njima slična? Ja sam uvjeren da ogromna većina građana Crne Gore u tim zemljama vidi uzor. Jednostavno je: ako su te, mnogo moćnije zemlje, na temelju demokratskih vrijednosti članice NATO, zašto i Crna Gora ne bi to bila?
3. Ako pogledate sve relevantne pokazatelje kao sto su GDP, HDI, GEI, relevantni Indexi svjetske banke koji mjere vladavinu prava,stanje demokratije, efikasnost institucija, nivo korupcije itd., vidjećete da su NATO zemlje superiorne u odnosu na one koje nisu članice ovog saveza. Dakle, jasno je, bez da tražimo razloge (o kojima možemo svakako govoriti), da NATO zemlje imaju snažniju ekonomiju, bolji životni standard, jače institucije, razvijeniju demokratiju, i generalno bolji kvalitet života. Mi želimo da Crna Gora bude poboljšana usvim ovim aspektima.
NATO je vojno-politički okvir koji to pospješuje. Prema tome, poručujem svim protivnicima NATO koji se bore za poboljšanje demokratije, ekonomije i vladavine prava, da ukoliko su iskreni u zalaganju za ove principe podrže članstvo u NATO koje će sigurno u ovom pogledu da nam pomogne.
4. Niti jedna istočno-evropska zemlja nakon pada Berlinskog zida nije postala članica EU, a da prije toga nije postala članica NATO. NITI JEDNA! Otkud neko može da pomišlja da će nas EU primiti u svoje redove a da prije toga ne postanemo članica NATO? Zašto bi bilo ko pravio izuzetak za CrnuGoru? Zašto neko misli da smo mi toliko posebni i da će za nas da se pravi izuzetak?
Prosto je: ako želimo u EU, potrebno je prvo da postanemo član NATO-a. Ovo je prirodni put svih bivših komunističkih režima. I ovo nije slučajno tako. Ovo je zato što NATO gartantuje da će se politički, strateški i bezbjednosni standardi poštovati nakon ulaska u EU. Argument da postoje zemlje koje jesu u EU a nisu u NATO se jednostavno odbacuje, upravo iz razloga što te zemlje nemaju autoritarno komunističko nasljeđe. Dakle, za te zemlje nisu potrebne garancije koje jesu potrebne za zemlje koje su decenijama bile zarobljene komunističkim i autoritarnim političkim sistemom.
Prema tome, neprihvatljivo je da se neko zalaže za EU, a da neće u NATO. U tom slučaju, zalaganje za EU nije iskreno, već je rezultat čistog populizma.
5. Ako nećemo u NATO gdje ćemo i šta ćemo onda? Prvi odgovor je nigdje, a on je neprihvatljiv zato što iz razloga navedih pod 1 to nije moguće. Svijet se danas kreće u jačanju blokova i saveza, i mi moramo da se opredijelimo strateški i mudro na čijoj smo strani. Dakle, moramo NEGDJE. Mi postavljamo pitanje, ako to nije NATO, gdje onda? S kim? Da li mi dijelimo političke vrijednosti sa Rusijom i Kinom ili sa Zapadom?
Mi u Pozitivnoj smo uvjereni da je opredjeljenje za Zapad strateški najbolje rješenje za Crnu Goru. Prema tome, neka protivnici NATO integracija, ili oni koji se zalažu za neutralnost (a u praksi to su jedni i isti), fino izađu i kažu u koji ćemo to savez mi ući ako nećemo u NATO? Tada će naši argumenti ZA NATO biti mnogo snažniji i očitiji.
6. Argument da samo mi slovenski narod sa tradicionalno dobrim odnosima sa Rusijom je istorijski nekorektan. Prvo, i Poljaci su slovenski narod, pa su u prošlosti često stradali od Rusije i danas je ova zemlja članica NATO, isto kao i Bugari, Česi, Slovaci, Slovenci, Hrvati i drugi Sloveni. Istine radi, u istoriji su bliske veze sa Rusijom ostvarivane, a ovim nikog ne optužujem, samo zato što smo bili oružje jedne velike zemlje u postizanju njihovih ciljeva spoljne politike. Time ne osuđujemo Rusiju, samo konstatujemo da se ova uvažena i velika svjetska sila u spoljnoj politici uvijek ponašala u skladu sa svojim interesima, kao što to rade i druge svjestske sile, a ne zato što postoji vanredna ljubav između Rusije i Crne Gore.
7. Argument da je NATO bombardovao Crnu Goru moramo odbaciti iz jednog suštinskog razloga. Naime, u to vrijeme Crna Gora je bila u zajednici sa Srbijom, i to Srbijom u kojoj je na vlasti bio autoritatran i od strane i domaće i međunarodne zajednice osuđen režim Slobodana Miloševića. Prema tome, niko nije bombardovao Crnu Goru zbog odnosa NATO prema Crnoj Gori, već smo pretrpjeli štetu, koja je bila u nekim slučajevima, na žalost i tragična, zato što smo bili u savezu sa nedemokratskim i autoritarnim režimom koji je u to vrijeme vladao u Srbiji. Konačno, ovih dana smo svjedočili iskrenom žaljenju usljed bombardovanja koje je izrazio lično Generalni sektretar NATO.
Autor
Darko Pajović
predsjednik Pozitivne Crne Gore
