U najboljem slučaju, desi se ponekad da jedan, samo jedan učesnik, izvuče nekako remi. (Imao sam čast da, kao “pacer”, učestvujem u simultanki protiv Kasparova, 1978. godine u Nikšiću, u vrijeme održavanja grandioznog velemajstorskog turnira).
Trodnevna sjednica Skupštine Crne Gore, na kojoj se raspravljalo o povjerenju Vladi, na zahtjev Vlade, a koju sam netremice gledao od prvog do posljednjeg minuta, najviše mi je ličila na šahovsku simultanku, u kojoj je aktuelni premijer bio taj “vrhunski velemajstor”, a protivnici opozicioni poslanici, dok su poslanici vladajućih partija bili pažljiva i mirna publika, kakvu zahtijeva jedna simultanka, ministri su bili sekundanti, od kojih su se posebno istakli po doturanju dobrih poteza ministar vanjskih poslova i ministar zdravlja.
Glavni sekundant bio je direktor vladajuće partije, čiji potezi srećom, nijesu prihvatani, već je premijer igrao po svom znanju i umijeću, i do sada redovno pobjeđivao na svakoj simultanki, samo što su se protivnici mijenjali od izbora do izbora.
Ova simultanka, kako sam i lično očekivao, kao solidan poznavalac i šaha i ustavne procedure o povjerenju Vladi, završila se ubjedljivom pobjedom premijera, s tim što treba istaći da se predsjednik Skupštine dobro držao do samog kraja “partije”, ali mu je na kraju “pala zastavica” (potrošio je sve raspoloživo vrijeme) i izgubio.
Jedino je, moglo bi se ipak reći, častan remi izvukao predsjednik Pozitivne Crne Gore, koji je imao fenomenalnog sekundanta u poslanici-advokatici Azri Jasavić, i daj bože, iako sam ateista, da ovaj “remi” Pozitivne bude makar simbolički pozitivan znak za bolje dane Crne Gore za sve njene građane.
