Svaka odluka koju građani/ke donose, preko onih kojima su poklonili povjerenje i mandate za to, za rezultat će imati budući smjer i tempo razvoja države, možda čak i kroz cijelo jedno stoljeće. Raduje zato činjenica da je od početka ovog vijeka spoljno-političko opredjeljenje Crne Gore, nakon vijeka tumaranja, jasno definisano.
Ono je usmjereno ka ideji da Crnu Goru vrati, kao ravnopravnog člana, u porodicu najvećih demokratija, modernih država i naroda Evrope i svijeta, porodicu NATO i EU saveza, onamo đe je ona oduvijek i pripadala.
Takva politika, doista, jeste najprirodniji kontinuitet Crne Gore od uspostavljanja njene moderne državnosti na Berlinskom kongresu, 1878. godine, te kontinuitet onoga što simboliše julski ustanak 1941. i konačno majski referendum 2006. godine.
Obrazlažiću ovu tezu želim da podsjetim na još jednu činjenicu.
Prva svjetska mirovna misija velikih sila bila je povjerena baš Crnoj Gori, pa je naša vojska 1897. na Kritu bila začetnik modernih međunarodnih mirovnih operacija i vojne saradnje tadašnjih i današnjih saveznika u cilju održivog mira i sugurnosti u svijetu. Ovo dodatno govori u prilog tome da Crna Gora nikada u svojem istorijskom postojanju nije bila neutralna država, već jasno opredijeljena u saradnji sa svojim zapadnim saveznicima, naročito sa Sjedinjenim Američkim Državama, koje su čak i nakon “strašne”1918. godine, podržavale poziciju Crne Gore, kao suverene države i borbu za njenu slobodu.
Jasno je da ulazak Crne Gore u NATO savez, znači trajni mir na Balkanu. NATO je i dio odgovora na pitanje kako ostvariti unutrašnju sigurnost i bezbjednost, ali i kako privući strane investicije, koje jednostavno ne dolaze na nesiguran teren a našoj državi, život znače. Isto tako je jasno da je NATO jedini način da izađemo iz izolacije i hronične balkanske neizvjesnosti i nemira.
Ispravnost NATO politike u današnjoj Crnoj Gori dokazuju upravo i njeni protivnici. Stalni pokušaji onih koji su, uglavnom proteklih četvrt vijeka aktivno radili na destabilizaciji ovih prostora, da odvrate javno mnjenje od NATO članstva, najbolji je indikator ispravnosti ovakvog puta. Nijesam siguran da li su se pobornici takvog populizma ikada zapitali, kako to da su najvatreniji protivnici vrijednosti koje baštini NATO savez, u kojem se nalaze najprogresivnije države svijeta, gotovo po pravilu one radikalne, nacionalističke i agresivne grupacije, pokreti ili politike?
Vrlo je opasno to što najveći dio oponenata daljih evroatlanskih integracija Crne Gore nikada nije, barem javno, uočio ovakvu paralelu, štaviše, oni likuju nad činjenicom da bi Crna Gora bila legitimna meta takvim militantim pokretima.
Raduje me, međutim, što potonja istraživanja pokazuju da sve veći broj građana/ki ima racionalan odgovor pred ovakvim izazovima. Čini se da sve veći broj građana/ki shvata prednosti scenarija u kojem Crna Gora postojano stoji pred ovakvim izazovima kao dio saveza najmoćnijih svjetskih demokratija i sila u odnosu na onaj u kojem ona nastavlja da tumara balkanskim marginama, iščekujući sa praznim političkim frazama i sa strijepnjom, neki novi kumanovski scenario.
Ponosan sam što mogu da kažem da je Liberalna partija u ovom periodu bila snažna podrška reformskim procesima koji su obilježili, nakon duže krize, izbor Vrhovnog državnog tužioca i izmjene i dopune zakona koji se tiču pravosuđa i reforme bezbjednosnih službi Crne Gore. Ovakve zakonske pretpostavke dale su mogućnost Vladi i svim odgovornim institucijama da ubrzaju tempo kojim smo morali dostići visoke standarde, neophodne za poziv našoj državi u članstvo NATO saveza.
Kako sam ranije govorio, sportskim žargonom, odluka na prošlogodišnjem NATO samitu u Velsu, koja se tiče Crne Gore, značila je da smo dobili penal, koji treba da šutiramo na maltene, prazan go, bez golmana.
Liberali su u tom smislu, u ovom periodu, uradili mnogo, kao članovi ALDE saveza liberala Evrope, koji vladaju u nekoliko država EU i NATO-a, te članovi Liberalne internacionale.
Mi u LP snažno smo promovisali ideju i potrebu Crne Gore da pristupi NATO savezu, odnosno, dobije pozivnicu do kraja ove godine. Shavatajući da ovo nije cilj samo određene partije ili trenutne većine, već, kako sam kazao na početku, odluka koja određuje dugoročnu sudbinu države, mi ćemo i nastaviti da snažno promovišemo takav koncept.
U uslovima kada se svjetski tokovi mijenjaju iz trenutka u trenutak, kada se virus terorizma i agresivnog ekstremizma neobuzdano širi različitim putevima i sredstvima, kada se svako dešavanje u bilo kojem dijelu svijeta vrlo lako može negativno odraziti i na vječno turbulentni Balkan i našu državu, u vremenima kada male države vrlo lako mogu biti zapostavljene u svakom smislu a naročito ekonomskom i bezbjedonosnom, životna je potreba Crne Gore i njenog naroda da hrabro nastavi putem koji je čvrsto trasirala a čiji cilj jeste članstvo u NATO i EU savez.
Tek članstvom u NATO će biti zaokružen suverenitet Crne Gore, ostvaren na majskom referendumu 2006.g.o kojem su generacije liberala sanjali a i dali nesumnjivo presudan doprinos njegovom ostvarenju.
Autor
Andrija Popović, Predsjednik i poslanik Liberalne partije, vrhunski sportista
Crne Gore, nosilac zlatnih medalja sa Olimpijskih igara i Svjetskog prvenstva
